Nova Evropa

Negdje oko 1230 ode on prvi put u Svetu Zemlju i Jerusalim, ali obadje i sva ostala mjesta koja su u vezi sa životom Hristovim, Tu sakupljaše vjerske relikvije, svete moći, i književne spomenike, da ih ponese kući i da njima ojača i usavrši svoja Životna djela, Godine 1233 odreče se arhiepiskopske časti i posveti za svođa nasljednika Arsenija (porijeklom iz Srijema),

—1 dvor i kler pokušaše odvratiti ga od foga nauma, ali bez uspjeha, On ode i po drugi put u Svetu Zemlju, da se više živ ne vrati, Imamo pismo Savino na Igumana manastira Stuđenice, iz kojega razabiremo da зе је оп па tom putu razbolio, Taj put, za ono doba vrlo težak, iscrpe toliko Savine sile, održa| vane kroz cijeli život strogim i umjerenim monaškim životom, da je na povratku kroz Bugarsku umro u Trnovu, 13, ili 14, siječnja 1236, u šezdeset-i-prvoj godini svoga Života, na budarskom carskom dvoru, te je tamo i pokopan, Tijelo mu je, u svibnju 1237, svečano preneseno u domovinu, u samostan Mileševo; ali je to uslijedilo tek nakon najvećih poteškoća, jer Bugari ne htjedoše.olako izdati moći takova ugleda i popularnosti, Ni u Mileševu ne mogaše se smiriti ovaj osobiti muž, Prevelik je bio njegov upliv, i politički i crkveni: Sveti Sava postade u neku ruku uzorom političke uspješnosti i moći, što se vidi najbolje otuda da su svi ambicijozni Jugosloveni, koji su žedni bili političkih uspjeh4, nastojali doći ma i simvolički u dotlicaj sa tradicijom Svetoga Save: bosanski kralj Tvrtko dade se [1376] okruniti na grobu Sv, Save u Mileševu, koje je došlo bilo pod njedovu vlast, krunom bosanskom i srpskom, Isto tako, kad je Stjepan Vukčić Kosača htio da se otme vlasti bosanskoj, dade sebi (1440) od njemačkoga cara Fridrika podijeliti dužnost čuvanja groba Sv, Save, i uze naslov »Herceg od Sv, Save«, po čem se i njegova zemlja prozva HercefovinorB, Sjaj te grandijozne ličnosti nije izblijedio ni za turskoga vremena, pa su i inovjerni Turci počeli podlijegati neodoljivoj sugestiji njezinoj, Oni počeše dolaziti k njegovu grobu, klanjati i doživljavati čudesa, Kad se to začu u Stambulu, dade Sinanbeg, na carsku zapovijed, izvaditi tijelo Sv, Save iz droba u Mileševu, odnijeti ga u Beograd, te na 27, travnja 1594 na Vračaru kod Beograda spaliti i pepeo u Dunav baciti, Naravno da je ovaj surovi i grubo materijalistički akt samo još više oživio svjetlu uspomenu Svetoga Save. Sveti Sava ostaje heroj, heroj u smislu Karlajlovu, i to heroj duha, koji.kroz stoljeća odlučno utječe na svoju okolinu i odredjuje njezinu sudbinu. А

Mi šmo dovdje tek u nekoliko sumarnih obrisa pokušali ocrtati život Rastka-Save Nemanjića. Ako nastojimo kon:

МИ

7 a