Nova Evropa

temperamentom Baljmont i nije mnogo Rus, jer je potpuno vannacijonalan, svečovečan, duboko individualan,. Zato je i ušao u književnost osamljen, u Богдој izolovanosti prošao je svoj stvaralački put, neostavljajući za sobom naslednika ni škole,

Baljmont je ujedno i Jedan od najboljih prevodilaca, dajući u reprodukciji nesamo formu nego i duh i suštinu originala, često do savršenstva. Pun čisto umetničkog interesa, on ne zna ni za nacijonalne ni za vremenske granice, i sa jednakom se veštinom i finoćom udubljuje u mistiku staroindijskog, japanskos, kineskog pesništva, u laku erotiku sredovečne romano-đermanske ljubavne poezije, u asketizam i muževnu snađu surovog slovenskog stvaranja, u psihološku komplikovanost i spoljašnju doferanost savremene književnosti. Naročito u ovom smislu zanimljiva je jedna njeđova knjiga, »Zovy drevnosti« {jedan deo je nedavno izašao kod nas, u prevodu, pod naslovom »Sunčane vizije«), 8de je u kongenijalnim prevodima dao odlomke poetičkog stvaranja svih vremena i naroda, počevši od polulegendarnog oceaničkog doba. U zadnje vreme posvećuje naročitu pažnju slovenskim literaturama, dajući neobičnu važnost srpskohrvatskom narodnom stvaranju i predanju,

Prošlog leta proputovao je Konstantin Baljmont sve južnoslovenske zemlje, i održao je više predavanja o Slovenima, o njihovu značaju i o njihovu stvaranju. Boravio je na Balkanu preko mesec dana, i svuda je nailazio na najsrdačniji prijem, sa banketima, pozdravnim govorima, kišom novinskih članaka, i prenatrpanim predavaonama. Samo su Beograd i Zagreb — a naročito ovaj poslednji — zatajali. Pre nego što će poći na ovaj svoj put po Balkanu, Baljmont je održao na pariskoj Sorboni, pred ogromnim i neobično nacijonalno-šarenim auditorijem, odlično primljeno predavanje o litavskom i srpskohrvatskom narodnom pesništvu. Vrativši se kasnije u Pariz, dao je poznatim ruskim novinama, koje izlaze u Parizu, »Rusija i Slovenstvo«, opis svojih putnih utisaka, pa je tako »slovensko pitanje« opet bilo aktuelno za neko vreme.

Slovenske zemlje očarale su Baljmonta, i on im posvećuje nadahnute reči velikog poleta i poetičke snage, Za Srbiju kaže da je »nešto otisnuto i samo u sebi zatvoreno, u isti mah dobro i nepopustljivo, herojsko i ugnjetavajuće«. U Hrvatskoj je video »nadasve lepe vinograde, lepotice-Hrvatice, kako rade u narodnim nošnjama, koje prave od njih prave kraljice«. Spominje Sloveniju — »bleštavu stranicu lepote, gostoprimstva, pesme i stihova, nasmejanih lica«. A za Bugarsku veli, da je »carstvo neobičnih planina, oblivenih zaslepljujućim suncem, . . . prijazan narod, trezni ljudi, ... bratski jezik, deca koja se smeju, bratstvo brzog prijateljstva, pravoslavna blagovest i titranje svetog ognja, koji sjaje drevnim čarima ...« Ushićen svim što je video, Balj-

258