Nova Evropa

Ima mnogo vjerojatnosti, da su se — га vrijeme pučkog ustanka na Hvaru {1510—1514) — pred predstavnicima »Gospodarice mora« susreli i suočili predstavnik pučama i vodja bune, Matij Ivanić, i predstavnik plemstva, Hektorovićev otac Marim, Susrela su se ova dva prototipa: plebejac i vlastelin, sin seljaka i potomak starih feudalaca Jivića; čelo mornaratežaka naborano od briga i osmagnulo od sunca, i bijelo mekoputno lice renesansnog vlastelina s godišnjim prihodom od 500 dukata, koje su mu »koloni« (kmetovi) privredjivali, S jedne strane, čovjek iz kojega govore hiljade pučan4, a s druge predstavnik one 32 obitelji plemstva: jedan govori protiv uzroka pobune, a drugi protiv njezinih posljedic4, Ivanić optužuje plemiće radi silovanja žen4 i djevojaka; a pred njime stoji Sospodin kojemu živi nezakonita kći u Trogiru, gdje mu se skionio i sin Petar, koji je već u prvoj mladosti (sa 18 godina?) imao nezakonitu kćer, Sudar novog, zdravod, i neistrošenos elementa, i starog, oronulog, koji samo gleda u prošlost i nastoji zadržati »status quo antie«. Ta dva predstavnika našla su se pred venecijanskom vladom, pred velevlašću onoga vremena, koja je bez sumnje bila zabrinuta radi novih bun4 što bi mogle nastati i u drufim krajevima, — Ustanak je svršio pobjedom vlastele, Dvadeset vodja bine bilo je obješeno na lantini glavne galije; a pučani, bojovnici za prava čovjeka i za svetost kućnog praga, nastavili su onakav mučan i painički život kao prije. Plemići su se opet osilil, Opet su nastale pred mletačkom vladom intervencije i medjusobno optuživanje izmedju članova plemićskog vijeća i pučke skupštine, dok nije postignuta (1611) ravnopravnost u upravi »commumniftatis Pharae«, Tako je i pučanin napokon stekao svoje političko pravo, ali je ostao i dalje u istom socijalnom položaju.

Hvarski je pučanin mogao biti opjevan u XVI vijeku, njegova duša je mogla privući pravo8š pjesnika k sebi, Ona ба je i našla, ili boljee Hektorović je nju otkrio, Hektorović je bio pravi pjesnik; i bio je veći pjesnik po svom životu negoli je po svojim književnim djelima. On je opjevao ovog pučanima, u svom »HRibanju i ribarskom prigovaranju«, iako nije imao namjere da to učini. Nijesu ni drugi njegovi savremenici to na ovakav način činili; i baš ta činjenica dokazuje, da ба je vezivala neka osjećajna veza s tim ljudima, U njegovu »HRibanju« susrećemo njega, sina Marina Hektorovića, s pučanima Matija Ivanića. Susreću se opet plemić i pučanin, ali se ovdje razumiju. 1 dok Paskoj i Nikola mogu biti u »Ribanju« predstavnici hvarskog puka, pjesnik Hektorović je predstavnik dalekih duhova, koji će se pojaviti tek u budućnosti: sada ne predstavlja hvarsko plemstvo, — njega predstavljaju djela Hanibala Lucića, kroz čije glavno djelo mjestimice govori duh ропозпов ћуатзков рјетзуа, i to onog nepomirljivog, one sre-

408