Nova Evropa

»ki je zlo obučen i prost sa svima, bolji Je neđ oni ki zakon pristupa, a razumom zvoni svuda kuda stupa,«

Ima u ovome 1 Irunak radićevštine, kao što ima i tolstojevštine, Mnogi su našli, da je Radić u svom pripovijedanju i djelovanju imao nečeg zajedničkog sa velikim Rusom, Po tome i ova trojica Imaju neke zajedničke crte: i Hektorović i Tolstoj i Radić, — svaki je od njih, prema svom shvatanju, na različite načine, osjetio, kroz hrišćanstvo slovenskog čovjeka, poštenje, dobrotu, razumnosf, ı ljubav malog pučanina, Da su ostali Hektorovićeva Oporuka i Tvrdalj, a da nije napisao »Ribanje«, njegov bi nam rad izgledao samo hrišćanski, ali ne bismo mogli naći ovoliko slovenskog u njemu, Njegovo pravo djelovanje tumači tek »Ribanje«, Obično se spominju Hektorovićev demokratizam (u XVI vijeku!), Tolstojevo hrišćanstvo, i Radićeva seljačka demokracija {»seljački narod«); a sve je to tek izraz jednog i istog, nečeg specifično slovenskog, što se nije još formiralo, ali se najavljuje, Hektorović je bio pjesnik, kao što je bio i Radić, iako se oni svojim literarnim djelima ne mošu uporedjivati sa srodnim velikim Rusom; ali su svi imali pravo slovensko pjesničko srce, koje Je na svoj način izrazilo svoju ljubav prema svim ljepotama prirode, prema čovjeku, osobito malom čovjeku, prema svemu oko nas, To se osjeća jasno i u Hektorovićevim dvostruko rimovanim dvanaestercima »HRibanja«, u Tvrdalju i »gizdavom perivoju«, i u razgovorima sa seljacima i ribarima, Svojom slovenskom emocijonalnom sposobnošću oni su otkrili seljakovu dušu, — čuvstvenom spoznajom, ne logičkim i utilitarističkim mjerenjima. Oni vide u priprostim ljudima dobro; a vjera i osjećajnost dovode ih do čovječnosti,

Teško je vjerovati, da je kod Hektorovića čovječnost plod same vjere, I »dum Mavar« Vetranić, s kojim se Hektorović dopisivao, predstavljao je kod nas reakciju na renesansnu pretjeranu paganštinu; i njemu je hrišćanstvo bilo u središtu svih pitanja, Ali sama ta činjenica nije ga dovela do Hektorovićeva »demokratizma«, Sama vjera nije drugu gospodu, ukoliko znamo, učinila takvima da bi se onako zanosili duševnim produktima malih ljudi, da bi u njima otkrivali zlato, da bi o njima pjevali u svojim pjesmama, i da bi ih vjerno prikazali bez idiličke sladunjavosti ili karikiranja, Hektorovićev demokratizam nije onaj po zapadnjačkom shvatanju, — on ne postaje iz utilitarističke solidarnosti, koja je potrebna radi boljeg funkcijonisanja društvenog mehanizma. Hektorovićev demokratizam prolazi prvo kroz srce, a tek onda stavlja u vibriranje тохав, док zapadnjački demokratizam — ako dodje do srca dolazi preko mozga.

412