Nova Evropa

kaže: »G. Kajzerling spada u one bizarne ličnosti koje je posleratni perijod popularizovao, a koje to nikako ne zaslužuju, ni po solidnosti svoje kulture, ni po dubini svoje ideologije, Oni su se rodili da bacaju prah u oči snobovima svih zemalja naše epohe. Ja ne mogu nikako da se ozbiljno sa njim pozabavim.« Ртејаљеб! na situaciju Rumunije, profesor Jorda, pomalo smiren, nastavio je: »Sve što su damas kod nas učinili, to je, da su jednostavno odstranili boljare, koji su predstavljali rasu, i zatim intelektualce, koji su bili ponos zemlje; i, konačno, liberale, nadajući se da će na taj način moći da spasu zemlju, Tako se umesto aristokratje uvukla kakistokratija, koja podgriza našu bodatu zemlju, i diže fasadu gluposti u jednoj od najinteligentinijih nacija, Kralj, koji je za ceo niz godina bio — usled 6rubog politikantstva — odstranjen od mogućnosti da koristi zemlji, još i danas susreće, u svome raspoloženju da služi svome narodu, isti front ličnog koalicijonizovanog interesa, koji je posekao, i još uvek seče, svaki pokušaj da se uspostavi ovaj novi režim, dostojan vrednosti koju u sebi nosi naša plemenita zemlja,« Pitanje manjina, koje je toliko nervozne diskusije izazvalo na ovim prvim balkanskim zasedanjima, ponukalo me je da

pitam o tome i za mišljenje G. Jordu, — »Ja ne shvatam«, odgovorio je on Živo, i sa omom svojom vedrom prisutnošću duha koja ба čini toliko markantnim, — »ja ne mogu nikako

da shvatim ni držanje nacija kao ni držanje manjina u ovome pitanju. Ne mogu da shvatim, kako se izvesne sredine nerviraju što medju njima postoji malo ljudi koji 8ovore svojim jeziКот, Svako mora da vodi računa o opstojnosti države, koja nije u stanju da se izmeni, Van svega ostaloša, svako je slobodam da govori, da piše, da se vaspitava, na način koji odgovara njegovim moralnim potrebama. Država ima prava da izabere ono što njoj najbolje služi, Shvaćen ovako, problem manjima! sam po sebi pada. 1 ako on još uvek postoji, to je zato što se neprestano održava fatalna zbrka izmedju onoša Što pripada Državi i onoga što bi trebalo da zavisi od samog organskog društva, Šta Država, koja8od bila, može da zahteva od moje slobodne volje, od moga slobodnog duha? Stara je reč Gospoda, koja još uvek ostaje istinom: „Daj Caru carevo, a Bogu božje „,.«

Dok se polako i dekorativno spuštao atinski suton, profesor JorBa je još uvek stajao nepomičan predamnom, neustručavajući se da prihvati bilo kakvo pitanje, i da mi dade odgovor u dracijoznom obliku svoje duboke i markantne kozerije. Ја зат ба ројзебао па пјебоуе ranije »rimske« izjave O venecijanskim barjacima. Jorga je opet, s inspiracijom jedne zakasnele latinštine, ponavljao svoje »rimske i venecijanske simpatije za mače čisto slovenskom Dalmacijom«, Oborio se па ftalijansku

362