Nova Evropa

Ževnici«, koji »danas nisu uz ovaj režim u Matici«, to su G.G. Veljko Petrović i Milan Kašanin, kako smo videli; i uz njih još neki {vojvodjanski) književnici u Beogradu, te Istorijsko Društvo u Novomsadu (St, Stanojević i drugovi), »Književni Sever« i »Jugoslovenski Dnevnik« (G, F, Nikić) u Subotici'). Inače, kako rekosmo, ovaj odjek »najizrazitijih književnik4 naših«, i samozvani »javni radnik iz nekadašnje Vojvodine«, ponavlja argumente G, V, Petrovića, razvodnjavajući njegovu tezu o sedišta i središtu i o »stvarnim fežnjama prema marodnoj celini i totalitetu«; i on, dabogme, vidi »u tom središtu, u tom znaku, pravi razlog krize u Matici«, pa budući da »nema ljudi za to sposobnih, nema sredstava ni snađe u onakvoj sredini, u onakim prilikama i sa onakvim naravima, da se to delo našeg nacijonalno-kultur= nof preporodjaja izvrši«, to treba naći »nove ljude« u drugom središtu, pa »ako se danas sprečio pohod novih ljudi na Maticu, doći će onaj od sutra« ,.. Da bismo doprineli da se i taj pohod od sutra, a po mogućstvu i od prekosutra, spreči, ako ga vode ovi i ovaki »novi ljudi«, mi ovo i pišemo,

Mi verujemo G.G. Veljku Petroviću, M, Kašaninu, i još ponekom više ili manje izrazitom književniku u Beogradu iz Vojvodine, da i njih boli (kao i nas), što se u Matici za por slednjih godina slabo gazdovalo i loše radilo u književnom pogledu, i da oni žele »unutra ljude nove koji će složno da tade da Matica napreduje« (M. Kašanin, na ovogodišnjoj Манčinoj skupštini). Ali, jesu li oni ti »novi ljudi«? Koliko je nama poznato, a i celoj našoj javnosti, G. Veljko Petrović i G. M. Kašanin bili su vrlo aktivni saradnici na »Letopisu« i Matičinim izdanjima za ovih deset godin4, pa nalazimo da su i tu u pravu »stari«, kad su njihovu kritiku predusreli i odbili pitanjem: »Šta vi upravo hoćete? Jesu li vama vrata Matice bila zatvorena? Zašto niste radili?« ,.. Mi verujemo da ih boli i »gubitak Matice od dva-i-po milijona, i što se deset godina padalo iz duga u dug« (Kašanin); nas to neracijonalno Sazdovanje u Matici boli atoliko više što smo Ba posmatrali nezainteresovani lično i sa strane, dok su oni u njemu lčestvovali i bili a mogućnosti da dug smanje bar za onoliko koliko su sami lično primili od Matice Srpske. Napokon, mi verujemo da oni žive u uverenju, da su oni kao »najizrazitiji naši književnici« ipak s punim pravom dizali svoje dnevnice i honorare iz jednoga gazdinstva koje oglašuju neracijonalnim i prezaduženim, i da se čak — pri svem tom, i uprkos svemu, smatraju jedino pozvanima да Maticu preporode i obnove. Ali

*) »Nova Evropa« je upala u ovo nizanje, i u ovaj članak uopšte, kao Pilat u »Vjeruju«, bez ikakve svoje krivice, пренио; „Море Ерторе«.

376