Nova Evropa

Čemu nas je poučio Rat.

(Pisac članka iz kojega је ovo izvod — prema »Die Atslese« za april 1930 —, V, Marten, urednik je za spoljne poslove uglednog ženevskog dnevnika »Journal de Genčve«, Članak je izišao u svesci za januar prošle godine univerzitetskog časopisa Virgiije, u Sjedinjenim Državama, »The Virginia Quarterly Review,)

Rat je — čuje se ponekad — za čovečanstvo oduvek bio elementom napretka, Bez nješa bi Sjedinjene Države i danas bile engleske, Italija austrijska, Poljska — ruska. Kad bi se ukinulo ratovanje, prestao bi napredak ljudskoša roda, ovekovečilo bi se jedno stanje {status quo) koje nije idealno, i naša bi deca bila prisiljena živeti i slagati se s idejama naše generacije. Ovaki zaključci spadaju u sofizam,

'Položaj predratne Evrope odredjivala je uglavnom industrijska revolucija, koja je otpočela oko početka Devetnaestog Stoleća, a čije se posledice odigravaju još pred našim očima. Povećane mogućnosti proizvodnje dobara usled industrije prinudile su države da traže nove izvore za sirovine i nova tržišta za svoje fabrikovane produkte, One prve su našle poglavito s pomoću politike kolonijalne ekspanzije, a ove druge u povećanoj koncentraciji narodnih snaga, Nacijonalizam i zaštitna carina bili su od samoga početka nerazdvojni,

Iz ovakog položaja niknula je ideja o apsolutnoj suverenosti države, ideja nova kojoj se ne daje zabeležiti trag pre Devetnaestof Stoleća, no koja ga, u svome najodredjenijem vidu, nije ni preživela, Apsolutna suverenost države — tojest, pravo jedne nacije da čini šta joj je volja, — u vezi s potrebama zaštitne carine u interesu razvitka svoje industrije, morala je dovesti do sukoba medju narodima. Iz ove situacije, koja je jasna i koja se ne daje poreći, proizašlo je nelagodno osećanje koje je činilo nesigurnim osnove politike svih velikih zemalja u predvečerje Svetskoša Rata, i

Budući da nije bilo medjunarodne instance niti ikakova pravno priznatoš ograničenja državne suverenosti, počivala je sigurnost pojedinih nacija jedino na sili, ft, j, na oružanoj sili, A oružana sila može da obezbedi sigurnost samo najačim državama, Jer ništa nije tako relativno kao sila: jedna vojska vredi tek ako je jača od druge vojske, od vojske svođa eventualnoš protivnika, Ako je država jednom počela da se prema tome udešava, onda je bila prinudjena da ide do krajnih granica4 svojih mogućnosti, Pa kako je svaka država smatrala da je naoružana tek ako je bila bolje oružana od svoga suseda, to je došlo do nadmetanja u oružanju koje je tako očigledno davalo karakteristiku godinama predratnim. Tek što su svi muški stanovnici primili vojnu obavezu, našlo se da je potrebno

29