Nova Evropa

габи samo jedno, iako malo poduže mesto iz »Idijota«: »Kad se Rusi dohvate jedne obale, kad su došli do jedne stvarnosti, njihovo je očaranje toliko da više ne znaju za granice, Zašto to? U tim slučajevima ruska mahnitost začudjuje nesamo Ruse пебо celu Evropu. Ako koji Rus postane katolik, on postaje neizbežno jezujitom, i to onim najcrnjim jezujitom; ako se prodlasi bezbožnikom, odmah traži istrebljenje vere ognjem i

mačem! Otkuda ta iznenadna žestina? Zar ne znate? — To je сђоба 510 takav čovek misli, da je našao svoju domovinu. On je radostan, — to je obala, to je zemlja koju je otkrio, i

on se žuri da je celiva. Bezbožnici i jezujiti ne postaju samo s pomoću oholosti nego, takodje, ı kroz moralne patnje, duhovne žedji,, s pomoću čežnje za nečim velikim, za nekom domovimom u koju se prestalo da veruje Jer se nikada nije ni poznavala. Lakše je Rusu postati bezbožnikom mego ikome drugome na svetu. Kad postane bezbožnik, on veruje u bezbožnjaštvo kao u kakvu movu dogmu, nevodeći računa o tome da ne veruje ni u šta: ,Onaj koji ne oseća tle svoje zemlje pod побата, taj nema Boga". To nisu moje reči, to su reči jednoga starog vernika, kojega sam sreo ma putovanju; da pravo kažem, on se mije sasvim lako izrazio, već je rekao: ,Onaj koji se odriče rodne grude, odriče se i svoša Boga” Uostalom, u čemu je cva jeres gora od nihilizma i bezbožnjaštva i jezujitizma? Možda ona čak označava još žešću versku žedj?,,.. Eto dokle može da (dovede ta čežnja, Dajte tim takmacima Kolumba obale ,Novoga Sveta', dajte Rusu ruski ,Svet, dopustite mu da otkrije tu riznicu koju mu zemlja krije; pokažite mu podmladjivanje čovečanstva i njeđBov vaskrs u budućnosti, ili u najmanju ruku — podmladjivanje i vaskrs ruske misli, Boga, тизкоба Hrista, i videćete kakav će se moćam i pravedan, mudar i dobar, džin razviti pred očima zadivljenog sveta«.,. Za tog ruskog čoveka, koji je zagonetka i slinga za zapadnu logiku,· Dostojevski je imao pravo obožavanje, On Je, 'za mjeđa, sposoban da bude »integralan čovek«, i »jedimi је slobodan« — kako je to rekao u govoru o Puškmu — »да nosi u sebi ı da raznese ideju živoga hrišćanstva«, Ruski je čovek sposoban za Boša, za pravi život, za bol, stradanje, bratstvo, greh, zločin, kajanje, samoodricanje, crnorištvo, 1 razvrat, — čudne li game, široke li amplitude: najludja mirenja stvari ı pojav& koje se ne daju izmiriti!,,, Dostojevski je uneo celoga sebe u toga čoveka, i njega u sebe, i — ma osnovu svega toga — bacio se u majmističnije snove 1 najviša DriVvidjenja o bratstvu svih maroda koje taj čovek ima da izvrši: »Postati u istini i potpuno Rus znači, možda, postati brat svih ljudi, postati, ako hoćete, svečovek... Skupiti u svojoj duši svu braću sa jednakom ljubavlju, i izreći krajnju reč velike opšte harmonije, bratske sloge svih rasa u evandjelskom Hri-

305