Nova Evropa
vlasniku o naknadi pismenu odluku, uvažujući sve pravedne obzire i običaje«. Protiv ovake odluke mogla se nezadovoljna stranka žaliti Agrarnoj Direkciji u Sarajevu, a — ako vrijednost spora prelazi 250 dinara — i Ministru za Agrarnu Reformu, 1 u Uredbi o postupanju s beglučkim zemljama (od 14. februara 1920) propisivalo se u članu 10., da se naknada ustanovi sporazumom uz posredovanje organa Ministarstva za Agrarnu Reformu; a ako ne dodje do sporazuma, »ustanoviće se naknada ureda radi prema prosečnom godišnjem Sospodarskom dohotku, po propisima koji će se naknadno izdati o postupku procene te o organizaciji dugoročne jeftine veresije«. Ovdje su posrijedi opet agrarne komisije,
Rezultat rada ovih agrarnih komisija, i ovo ustanovljavanje naknade ureda radi, u najvećem broju slučajeva bili su nepovoljni po težaka, Makako nisku cijenu za jedan komad zemlje metnuo predstavnik težaka u agrarnoj komisiji, predstavnik vlasnika mogao je metnuti tako visoku cijenu da je redovno sredina izmedju tih cijena bila još uvijek nekoliko puta veća od realne vrijednosti; a predstavnik vlasti, kao treće lice komisije, obično se držao sredine, Tako se dogadjalo da je agrarna komisija uvijek precijenila vrijednost zemlje. Ako bi Agrarna Direkcija nešto i skinula, opet je težak morao plaćati za zemlju mnogo više nego 560 je vrijedila, Ako se uzme u obzir ovo bezobzirno visoko procjenjivanje od strane predstavnika vlasnika, zatim njihov uticaj na činovništvo, onda se može lako shvatiti zašto su se dogadjali i slučajevi da su se težaci radije odricali zemlje nego li pristajali na cijenu koja im se propisivala da plate. Ako se htjelo da postavi jedna pravedna procjena, onda se ona nije smjela učiniti zavisnom ni od volje pojedinih članova komisije ni od volje činovnik4; trebalo je uzeti nešto objeklivno, što se dalo lako ustanoviti, Za to ie mogla najbolje poslužiti zemljarina, kao što je propisano za beglučke zemlje (po članu 2, Uredbe); samo je za beglučke zemlje (po članu 6. i 7,) trebalo odrediti mnogo veću svofu, a ne samo dvostruku zemljarinu u dinarima, Mogao se je za bazu procjene uzeti ı paušal, jer je i on, kao i zemljarina, zabilježen u gruntovnici. Slično je predvidjeno u Naredbi Ministarstva za Agrarnu Relormu od 9, avgusta 1919, o berbi vinograda koje su obradili četvrtari: tu se (u članu 3,) kaže, da četvrtari imaju platiti naknadu vlasnicima zemlje u novcu: »Visina takove privremene naknade ustanoviće se tako, da se propisani desetinski paušal dotičnog zemljišta, izražen u trostrukom iznosu krun4, pomnoži sa deset«.
Posljednji agrarni zakoni. Sve ove zamjerke koje su činjene zakonima agrarne relorme, i nezgode koje su poticale od tih zakon4, učinile su da je donesen Zakon o bivšim kmetskim selištima ı
87