Nova Evropa

Ovaj se nazor protivi zakonu o sačuvanju energije, te ša prema tome moramo odbaciti. Još dalje ве tvrdi, »da je sam život mogao postati samo od života«, ali kad spoznamo sve škodljive i korisne zrake — »onda će se možda javiti i mogućnost da se veštački pravi živa protoplazma«; koji je dakle nazor ispravan: ili život nastaje samo od života, ili se uplivom zraka može praviti živa protoplazma? Ako za nas postoji mogućnost da ćemo jednog dama moći praviti živu protoplazmu, onda se ta mogućnost mora priznati i prirodi, koja je kroz milijone stoljeća imala dosta prilike da eksperimentiše; ako pak život nastaje samo od života, onda da nikakovim zrakama nećemo moći napraviti, — Zatim se {na str. 313) tvrdi, da mi »znamo iz klasičnih radova velikog Pastera, da danas živa bića ma našoj planeti ne mogu biti stvorena iz neživih bića«. G. Jelačić se vara; rezultat Pasterovih pokusa je samo taj, da — pod uslovima od nječa [{Pastera}) ispitanih — пе mastaju živa bića, što je sasvim nešto drugo. Još dalje (na strani 314) nalazi se rečenica: »Na pitanje, da li je uopće moguć prelaz iz anorgamske materije u organsku materiju, moderna hemija odgovara pozitivno, Hemičari kažu da je to teoretski moguće, ali se još ne zna kako se to zbiva,« Nije nam mošuće pod tom izrekom nešto precizno sebi predstaviti, ali držimo da se tu ima razumijevati sinteza komplikovanih organskih spojeva iz ugljika ili ugljičnog dioksida; alo G. Jelačić drži da se ne zna kako se to zbiva, onda je prespavao razvoj hemije u zadnjih sedamdeset godina. Malo niže (na strani 315) dovori se sa zanosom o mogućnosti, da će se jednom moći praviti živa bića, koja će rasti, množiti se, i t. d.; živih bića koja odgovaraju gornjim uslovima imamo danas skoro i previše, pa nam nije jasno zašto (О, Jelačić sa prastarim receptom pravljenja živih bića nije zadovoljan. Još dalje se tvrdi, da »svako naučno olkriće, nesumnjivo, uliče na uslove kojih ranije nije bilo«; uticati se može, koliko nam je poznato, samo ma nešto Što već postoji, a me i ma ono češa još nema. Kad pomislimo, prema G. Jelačiću, na stalan ргобтез соујесјеб бетија, »о5еćamo bol i strah, jer Je nauka ipak divna«!...

U januanskom broju od ove godine objavio je G. Jelačić opet jedan vrlo liričan popularno-naučni članak »U vasijonskom prostonu«, Naučne stvari sadržane u tom članku saznali smo dobrim dijelom još iz popularnih knjiga pokojnog Kučere, osim činjenice da je Herši (Herschel) živio koncem 17, vijeka! Ovaj je članak i inače iza nas interesantan, Jer Je u njemu sadržana naučna filozofija G. Jelačića. U doba kmize traži čovjek, prema G. Jelačiću, zaborav u oblasti »čistog razuma i večne pravde«, [Da »večna pravda« spada u istu oblast kao i »večni moral«, biće čitaocima sada potpuno jasno.) Koje su bo oblasti čistos razuma i vječne pravde, doznajemo odmah:

526