Nova Evropa

Uzgred ćemo spomenuti samo članak u »Beogradskim Opštinskim Novinama« (Које игедјије — uz redakcijoni odbor — Slobodan Ž. Vidaković, vidi broj za mart 1932, str. 249: »Beograd u spomen na Getea«), Sde — medju ostalim stoji i to, da su »izmedju ostalih naših narodnih pesama, „Hasanaginica i,Banović Strahinja' (!) došle do evropske popularnosti i glasa blagodareći Geteovu prevodu«; pa ćemo zastati za časak kod članka beogradskog »Vremena« {od 3. marta) »Istma s mnaličja — Kako su Geteu dosadile narodne pesme«, koji iznosi doista »istmu s naličja«. Književni istoričari su zabeležili, po dužnosti, sve Geteove izjave o svim književnim i drugim pojavama, do kojih se samo moglo doći, pa naravno i one iz poslednjih godina njegova života; u njima je, dva-iri puta, spomenuo Gete i naše narodne pesme i svoje inferesovanje za njih, Na dve-tri godine pred smrt, nakon teških gubitaka i udari sudbine {osobito smrti jedinca sina i Karla Avgusta), stari pesnik se bio povukao u sebe, kloneći se зуеба što bi moslo još više nepovoljno uticati na njeđovo raspoloženje; tada je, jednom prilikom, pred jednim prijateljem izja-

vio, kako neće više da zna za narodnu poeziju — ni nemačku ni srpsku — zbog turobnih i varvarskih elemenata u njoj, iako — na drugom jednom mestu [još godine 1830) — kaže, da su

to bila »lepa vremena, kad se prvi put pojaviše prevodi srpskih pesama, koji nas na tako svež i neposredam način prenesoše u one jedinstvene prilike«, I sad, treba videti šta je neki »M.« iščitao iz ovih Geteovih reči, ı kakav im je smisao i komentar dao, pretendujući da je »zavirio u sam proces i pravu suštinu toša [{[Geteova} interesovanja {za našu marodnu poeziju}«, ı izmišljajući — nasuprot svemu što znamo — kako je Gete »osećao već da hoće da eksploatišu njegovo mišljenje o narodnim motivima«! Pritom ovaj potpuni ignorant ı drski kritičar »neофбоуоттаћ« Сефеомћ prijatelja, koji ga »nisu u svemu razumeli«, nema ni pojma o Geteovu bavljenju narodnom poezijom još u mladosti, pa proizvoljno tvrdi, kako se »široki Geteov duh, više gospodstvem nego narodni, u zrelim svojim godinama dotiče i sveopštih popularnih i nesvakidašnjih poetičnih motivA4, no više iz rafiniranosti«! Ovoliko, tek da se vidi šta je naša široka čitalačka publika iz svojih prestoničkih dnevnih listova, povodom Proslave, imala da čuje o velikom svetskom pesniku i o njegovu interesovanju za naše narodne pesme,

Ба

Još jednu kurijoznu i misterijoznu stvar vredi zabeležiti ovom prilikom, Od Geteovih većih dela, u oči Proslave, dobili smo — kako smo ranije spomenuli — »EBmonta«, u prevodu Velimira Živojinovića (s predgovorom Dra. M, Trivumca,

Te.

koji je kasnije izišao kao knjižica), a u izdanju popularne Srpske

545