Nova Evropa

Мата 12б]еда, да оуо ротапјкапје суг5ћоб угетепзкоб Кг1terija i jasnoš utvrdjenja sadržaja suprotnosti {a ı drugih, ovdje nenavedenih, momenata), lako dovodi dijalektičko-materijalističko komponiranje do opasnog nesklada. Doduše, takt u slazbi je zadržan; polaže se dapače naročita važnost da sve lijepo teče u tročetvrtiinskom taktu. Ali je sadržaj postao različit, pa Jedan Slazbenik svira ove tonove, drugi one! No jao, evo ı drugše komplikacije! Glazbenici sviraju doduše i dalje u tročetvrtmskom taktu [»teza — antiteza — sinteza«), ali svaki ražuna drugačije vrijeme: kod jedno98 je takt duži, kod drugoga kraći!,,, Svršetak ove muzike? Prestat će sami: Jedni će svoje taktove produžiti do u nadvremenske [i preći idealistima). drugi će skratiti taktove {i uskočiti, recimo, aktualistima}); a ako još koji ostane, zamuknuće od stida,

Začudo, dijalektički materijalisti nisu opazili ovu potpunu vremensku slobodu u svom radu. A ako su je i opazili, oni su ćutali jer ne bi mogli dati dobar odgovor. No evo, daćemo ба mi, Dijalektički materijalisti ne mogu dati odgovora, jer bi se morali okaniti bilo dijalektike bilo materijalizma. Zato što je dijalektika stvorena i prikladna samo za carstvo ideja, pojmova (Hegel), Kod idealista, dijalektika vremenskim problemima me zadaje рофезкоба, Jer ovi otvoreno izjavljuju da ne mare za vrijeme; ideje su nadvremenske. Dijalektički materijalisti bi se takodjer mogli riješiti gore iznesene vremenske nejasnoće i zbrke napuštanjem svog »геајпоб« vremenskog gledanja na stvari, a prihvatanjem nadvremenskog; ali se oni onda ne bi mogli više služiti onom stereotipnom formulom kojom se svagdje izvlače: »uslovljeno vremenom i ргозфогот«, ирофтеђ ијиб! је и raznim modifikacijama. Vremenski problem riješili bi možda još brže, da napuste uopće dijalektiku, sa svim tim suprotnostima, i t. d.; onda nam ne bi uopće palo na pamet da pitamo za vrijeme prelaza u suprotnost, kada tog prelaza nema, Naravno. dijalektički materijalisti ne žele kapitulirati, pa ovo neće učiniti, Šta preostaje? Ništa drušo do da i dalje vjeruju, kao i dosada, u svoje misterije

Da! Dijalektički materijalizam se jedino i može održavati s pomoću vjere, lnače bi teško bilo shvatiti. kako liudi sa zdravim mozdovima ne vide svoje nastranosti. Dijalektički materijalisti vjeruju, da oni jedini imaju ispravni, naučni, zdravi pogled na svijet i život, vjeruju u svoju misiju, vjeruju u svoju »metodu«, pa vj jeruju i u misterije te svoje metode, Tu vjeru пе Буша тко zamjerio, samo, gospodo Wdijalektički materijalisti, priznajte junački da je tako; »vjerujemo«!

Alebsandar Mužinić

537