Nova Evropa

stranu, kada postoje samo dvije! Otkuda najednom u dijalektičko-materijalističkoj »metodi« trostrano jedinstvo, kada suprotnost imade samo dvije strane? Taj misterij trojedinstva napadno je sličan katoličkom Svetom Trojstvu, pa bi bilo dobro da ga dijalektički materijalisti prilikom objasne, ~

Да razvoj u suprotnost pofrebno je svakako da prodje izvjesno vrijeme, kako smo već kazali. Konkretno, to znači ovo [primjeri su uzeli iz usta ı djela dijalektičkih materijalista): da zrno riže predje u svoju suprofnost, u vlat, potrebno je da prodje preko mjesec dana; da život predje u suprotnost, u smrt, treba par sati do par stotina godinAa; da feudalizam predje u buržujstvo, trebalo Je nekoliko stoljeća; da materijalne produktivne sile u odnosima svojine stupe u suprotnost, tL J. u kolektivne odnose, trebalo je {a valjda će još trebati?) nekoliko hiljada godina, (Ovi primjeri ujedno pokazuju kako se suprotnosti odredjuju, tačnije odabiraju, posve subjektivno — prema ličnom ukusu, Zato se toliko i razlikuju dijalektički materijalisti medjusobom, jer svaki imade drugo shvatanje o tome šta se ima čemu »odrediti« kao suprotnost,) No, to »izvjesno« vrijeme može biti ı kraće. Tako, naprimjer, u našem mozšdu materija, odnosno stanovite molekule i atomi prelaze, po dijalektičko-matetijalističkoj »metodi«, u svoju suprotnost — u ideju — brzinom od barem 1/100 sekunde. Po svoj prilici bi trebalo da se prelaz »materije« u »ideju« unutar našeš mozga odigrava u još kraćem vremenu, da bismo mogli rastumačiti raznolikost našeg psihičkoš života. Ima dapače slučajeva, kada se prelaz u suprotnost odigrava, moglo bi se reći, u istom momentu, gotovo istodobno: to su odnosi cjeline prema pojedincu, i ft. d..,

Ovako dijalektički materijalistt udovoljavaju svojem »dinamičkom« raspoloženju. No nas ova »dinamičnost« ne može zadovoljiti, Nama je neprestano pred očima riječ »izvjesno«, »stamovito« [vrijeme], Mi želimo biti načisftu: koje je vrijeme potrebno za prelaz ı suprotnost? Da li se samo naknadno može ustanoviti to vrijeme; ili je svejedno koje vrijeme izaberemo? I zar se preko toga, da se dijalektički proces za svaku stvar vrši u različitom »tempu«, imade preći ćutke? Kako da se snadiemo u tom šarenilu raznih »tfempa«; gdje nam je sigurnost? Zašto jednom razvoj traje hiljaditi dio sekunde, drusi ut bo nekoliko sati, a onda i po tisuću godina? ,.. Alko bi dijalektička metoda htjela biti zaista naučna, potrebno bi bilo da smo načistu sa tim »izvjesnim« vremenom. Inače je tu otvorena mogućnost najširim i najsmijonijim subjektivnim shvatanjima. Izgleda da su oni koji se toliko hvastaju realnim gledanjem na stvari

unutar prostora i vremena zaboravili na — vrijeme, Njima je sekunda ili godina ili tisućljeće isto, baš kao da su sami — nadvremenski! 536