Nova Evropa

Ako se neodvisno od indeksa medjunarodne trgovine, t,. j. kupnje i prodaje, iz koje ističe mošućnost proizvodnje i zaposlivanja, a koja se u svoj svojoj, nakaznosti mora.provlačiti kroz strašljive klance i bogaze sa virovima i busijama ćudljivih valutnih vibracija, nevjernih carimskih palisadA4, deviznih parola, kontingenata, povlašćenja i tarifa, kreditne magle i obračuna, — ako se, kažemo, neodvisno od privredne politike, bez dima na očima, oćleda »stanje i imanje« svijeta, onda zastaje misao i razum se koči; onda nam se čini, da samo u virtuozno spletenom sistemu sadanje privredne politike postaje uvjerljivom tvrdnja francuskog političara Kajoa, predsjednika senatskog Finansijskoš Odbora, koji je nedavna u jednom svom predavanju privrednu krizu pripisao »proizvodnji u velikim serijama, koje toliko nadmašuju potražnju da se u nekim zemljama spaljuje kava, pšenica, i hiljade drugih proizvoda«. Ekonomija nije umjetnost, nije stvar o sebi i za sebe, sebi svrha. Ako je ona sredstvo života, čovjekova biološkog i kulturnos standarda; i ako narodma i medjunarodna ekonomija ima da bude sredstvo zajednic4, koje proizvode, a nije neki sistem za kultiviranje parazita naveliko, protivu kojih malo zatim ustaje taj političar, onda njezina kriza — ipretpostavivši promijenjenoj radnoj tehnici doraslu politiku — ne može uizilaziti iz pretičaka. Kriza privrede može biti samo u oskudici sredstava za privredjivanje sirovina i radne energije, i u oskudici samih produkata. Pa kad nas gornji citat potsjeti na uništavanje produkata, muke čovjekove, potsjeća nas ! па Чгиба srodna iskustva, i našoni na razmišljanje o teškoćama о Које se spotiče elementarna logika u svim poslovima Sdje su upletene mnoge ljudske volje. U Australiji ne znaju šta će od magomilanih zaliha vune; u Egiptu i U. S. A., pred punim stovarištima pamuka, proizvodjači smanjuju površine pamučnih plantaža (Edipat je smanjio površinu njihovu za 33%, a američku žetvu pamuka umanjiše — od 1931 do 1932 — sa 17 na 12.7 mil, bala); u južnoameričkim državama divljaju čopori gčoved4, jer njihovo meso i koža nikome više ne trebaju; žitom su pretrpane ı Kanada i U. S, A. i neke južnoameričke zemlje; zalihe ugljena ne mogu se potrošiti, naslaćana drvena gradja trune, talionice gase peći, proizvodnja stotine potrebnih stvari prestaje, Jer ih na mjestu ima u prevelikim količinama, A kad se istih mjeseca 1 dan4, dok čuvari šetaju kraj pustih zalih4, koje ne služe nikomu i ničemu, u mnoštva besposlena svijeta rubina pretvara u krpe, a dotrajala mu odijela, nečuvajući više od studeni, postaju samo jadna dekoracija; dok se ono hrani na drame škrto odmjerenim količinama bjelančevine i masti, a ponegdje nema ni najčedniju mjeru ugljičnih hidrata, da zavara probavu; dok na drusoj strani ponestaje kemikalija, orudja, drva za popravke, ugljena za grijanje stanova, dok

112