Nova Evropa

mogla je, u doba ovako povezane, u Изибата ројефпозн хаmjenično. zavisne svjetske privrede, koja samo u cjelini može zadovoljavati .potrebe· čovječanstva ı samo u cjelini pružiti sredstva da se utoli opasna bijeda, navesti na Sospodarsko-političke postupke koji bi prije sto godina još i bili razumljivi, u smislu gospodarske autarkije primitivniječa Života i prostije

životne tehnike, Da se utvrdjivanjem pregrada izmedju mnogih-

relativno siromašnih a u skupnoj cjelmi bogatih privrednih područja neće otkloniti uzroci općoj nevolji čovječanstva, nego da će se pojačati, predvidjaju sada i oni koji pri tome ograničavanju praktično saradjuju.

Za tančanje medjunarodne irgovine, koje Je izazvano samim dolanjskim uzrocima, navešćemo jedan primjer iz SOSpOdarskoga susjedstva, Volumen češkoslovačke spoljne trgovine iznosio je 1929 = 28” milijarda, 1931 = 18 milijarda, 1952

(А = li“ milij.) predvidjeno 15 milijarda; dakle, za same tri godine — mjesto da poraste — pao je na polovicu!,.,

*

Psihološki efekat nereda, što Sa je pod rukama čovjeka pojedinca i čovjeka u skupu, koji »nema vlasti nad sobom« (kako reče mudri Englez), virtuozno napravila tehnika, teško je izmjeriti ali lako naslutiti, Odricanje pogadja najprije kulturne i estetske vrijednosti: život se uprošćuje, iz blagostanja ispadaju najprije tečevine višeša stvaranja, a ostaju potrebe prostog održavanja. Naučni rad zapinje i osiromašuje, umjetnost postaje za njezine prijatelje nedostiživ raskoš, život čovjeka naučena na kakav-takav ukras i udobnost, sa više ili manje sklada ili duha, lišava se sama sebe, ostavljajući sumornost i fizičko vegetiranje, A kad se i ono snizi, kad se siromaštvo obrati u oskudijevanje, brojno i opće, onda privredno-politička kriza postaje socijalno-psihološkom krizom, a sile koje ona može probuditi, noseći na površini grubu etiku poniženih, rastu u upravnom omjeru sa brojem i trajanjem,

Narodi postaju u sebi nezadovoljni, a u svojoj tjeskobi nalaze, kako reče lord Robert Sesil, »mnogo povoda da okrivljuju susjeda, — tako se medjunarodna almoslera puni olrovom«. Opasnosti su toliko vidne, da ih javno izriču i najoddovorniji, Onomadne reče isti Kajo: »Kriza je u cijelom svijetu mnogo teža nedo što se obično misli. Ona prijeti civilizaciji, ona možda označuje njezin konac.« On poziva na saradnju, osjećajući da bi bezrazložan optimizam, koji ponekad znači samo opravdavanje nerada, donio još više štete, a rad ima biti opći, evropski: »Evropske zemlje moraju se zbližiti, ili će Evropa iščeznuti«. I kad guverner Engleske Banke (Montagu Norman) kaže o dospodarskoj situaciji, »da se nalazimo pred tečajem dogadjaja i tendencija koje su — kako nam se čini — posve izvan

114