Nova Evropa

Mesto političkog pregleda. Dva predsednika,

Dvije republike, svaka sa svojim predsjednikom, Obojica su po godinama pri kraju života; ali po volji i snazi još daleko od kraja. Obojica imadu za sobom dugu prošlost: Hindenburg ratnu i poranu; Masarik, pored «оба, 1 ргедтаћ ли, НтдепБигб je postao predsjednikom radi svojih djela u ratu, Masarik radi onih u miru i u ratu. Onaj je bio vojnik, i ostao to Još kao predsjednik; ovaj je bio mudrac, neprestavši to biti ni na mjestu Prezidenta Češkoslovačke Republike, I tako jednom republikom upravlja vojnik, a drugom mudrac; jednom sablja, drugom glava. Svaki je narod birao ono što je bliže njegovu mentalitetu, ali je jedan — za čudo! — ostao pri onome što mu je pribavilo poraz, dok je drugi prionuo uza sve ono što ба je dovelo k slobodi i pobjedi, Jedan je ubrzo zaboravio nauk prošlosti, a naročito onaj МеПКкоба Rata, dok je drugi Još jače prigrlio nauk već prije usvojen,

Uloga sablje jest u ratu: tamo ona može uspijevati; u miru joj Je mjesto u koricama: tu ima dužnost čekanja, Ali glavu potrebuju i rat i mir. Bez nje je rat besciljno slijepo klanje, bez nje je mir neposredni ulaz u kaos i nov rat, Može se raspravljati o jačem ili slabijem uljecaju glavarš& država na mir i na ral, ali uopće osporiti takav utjecaj ne može se. Današnja, dakako relativna, sredjenost Češkoslovačke Republike jeste zasluga dobrim dijelom — Masarika, današnja pak Njemačka jeste posljedica Hindenburgove djelatnosti. Jer, postavimo sebi pitanje ovako: da li se može uopće zamisliti današnje stanje u Njemačkoj, da je njoj na čelu stajao, ili da stoji, jedan Masarik:; i, možemo li vjerovati da bi Češkoslovačka Republika još postojala, da je imala i da ima kakvoga Hindenburša kao Predsjednika? Onakvi kakvi su se kupili oko Hindenburga, ne bi pouzdano mogli ostati dulje vremena blizu Masarika; niti bi Masarik u odlučnim časovima učinio ono na što se odlučivao Hindenburg.

Njemačka nije — kako bi to danas neki htjeli — dokazom nesposobnosti i preživjelosti demokracije, nedo je dokazom slabosti i nedozrelosti njemačke demokracije, — dokazom dokle se dolazi kad nema prave i potpune demokracije, Da je u Njemačkoj bilo demokratskoša duha od vrha pa do temelja, ona bi danas bila jedan od faktora mira i uzor sredjenosti. Uopće, sve ono čime se danas tereti demokraciju proizašlo je iz njenih devijacija, i bilo je djelo njenih protivnika, ili onih koji je nijesu shvaćali te su s njome pogrješno baraftali, Ne može biti zlom ni pogrješkom misao koja ide za dobrobiti sviju {ili bar što većeg broja) pojedinaca u društvu, na taj način da svi ti pojedinci vladaju društvom po svojoj volji; mora naprotiv biti pogrješkom

131