Nova Evropa

педаупа, и »Мохој Еугора«, ројепнки ргоНуш Фдг4605 našeg saradnika, Eugena Jelačića, i njegovih popularno-znanstvenih članaka u »Novoj Evropi«, i to oštrim tonom. lako se Uredništvo u mnogome nije slagalo s nazorima G. Brihte, ipak mu nije otkazalo gostoprimstvo, već je — za ljubav svoje tradicije, da svaki sme reći što misli, u načelu, — rizikovalo da izgubi G. E. Jelačića kao saradnika. I sad dolaze anonimni žutokljunci da nam na onaj način ospore objektivnost i zamere za »dirljivu i stručnu

solidarnost«, i tamo gde izrečno ofklanjamo svaku diskusiju o predmetu! ..,

Ali, da predjemo od njihova držanja prema nama na njihov odnos medju njima samima; tu će se ponajbolje videti nesamo koliko je »strogo znanstveno« nego i koliko je u duhu marksizma i dijalektičkog materijalizma sve to njihovo proliveno pisanje i neskromno isprsavanje, — Prema »jedino ispravnoj metodi dijalektičkog malerijalizma«, književnik »i nije primarno književnik, nego borac na jednom odsječku fronta proleterske borbe«, — on ima da uguši u sebi individualne težnje i lična raspoloženja, pa da i »riječju i perom, a ne rijetko i fizičkim radom«, posluži proleteru ı »kolektivu«, stapajući se s njim ı utapajući se u njemu. Medjutim, posmatrajući ove »protagoniste naše mlade socijalne literature« — u malome, i na odredjenu području, — šta vidimo? —: nesamo da svaki od njih nešto drugo misli, i želi, i radi, nego oni nisu u stanju ni da se najelementarnije organizuju i udruže na jednom književnom ili socijalnom terenu, ili da saradjuju na jednom zajedničkom organu, već osnivaju svaki čas nova društva i nove pokrete, prelaze iz jednog udruženja u drugo, ili pokreću nove časopise i listove, rečju: troše snagu i sredstva pojedinačno, na očiglednu štetu zajedničke misli i akcije koju propovedaju i »kolektiva« koji obožavaju.*)

*} Početkom ove godine, naprimer, pojavile su se u Zagrebu još dve nove revije marksističkog smera: »Savremena stvarnost« i »Kultura«, uz već postojeće: »Literaturu« i »Književnika«, Sve one naglašuju svoju »teorijsku spremnost« i »strogu znanstvenost«, i — u tu svrhu? — preporadjaju se i »reorganizuju« svaki čas (»Kultura« Gj. Tiljka već sa svojim drugim brojem!), Pritom njihovi urednici i sami priznaju, da se »u posljednje vrijeme kod nas veoma razgranala literarna produkcija, tako da obilujemo priličnim brojem časopisš& koji se po svojoj sadržini ne razlikuju mnogo jedni od drugih, a svi su, uz neznatne nijanse, namijenjeni uglavnom istoj publici,..« Mi tu još dodajemo, da se ovi naši »marksistički« časopisi ne razlikuju mnogo ni po svojim glavnim saradnicima i urcednicima, jer se ovi javljaju — bilo pod punim imenom bilo pod šifrom ili pseudonimom — 3Qčgotovo u svakom od ovih listova; tako, naprimer (da ostanemo samo kod prvih brojeva od ove godine) urednik »Literature«

(S, Galogaža) gostuje u »Književniku« i — verovatno —

u »Kuliuri«, urednik »Savremene stvarnosti« (K, Hegedušić)) u »Kulturi«, urednik »Kulture«

105