Nova Evropa

| 10 пе да ||, тогда, u njihovim nazorima bilo bitnih i nepremostivih principskih razlika, koje bi tražile posebno organizovanje u okviru same »melode«; naprotiv, oni se slažu, i загаdjuju jedan s drugim, i svaki sa svakim, ali se u isti mah razdvajaju i rasparčavaju na sto stran4, i svaki čas se jedan ili drugi odeljuje od ostalih, da bi otpočeo nešto novo, — iz čiste želje za ličnim isticanjem, i iz bolesne ambicije da što više pažnje skrene na svoju dragu ličnost i na svoje pojedinačne nazore + napore, »Мегода Фјајекисков materijalizma« njima је samo zajednička firma, koja ima da pokrije potajne želje što ih more i raspinju, i da im pomogne što pre do glasa i značaja, da bi se — u danom frenutku — mogli nametnuti za »vodje« »proletarijatu«, u novom »planskom« poretku koji im se čini na pomolu.

Da ova »kolektivistička« uverenja i nastojanja flih naših mladih intelektualaca nisu iskrena i autohtona, pokazuje najbolje io što im pobude dolaze sa strane a ne iz njih samih. što se slepo drže tudjeg primera, mesto da zarone u sebe i u naše prilike, te da potrebe našeg čoveka, naših masa, učinč podlogom svojih misli i svoje ideologije, Govorili smo već, u onom našem uvodniku, da bi u našoj zemlji, logično i prirodno, seljak imao prvenstveno pravo па рмуЏебоуап ројогај kao predmet naše socijalne književnosti. Naši »protagonisti« te književnosti vrlo dobro znaju da njihove traktate o Marksu, i o dijalektičkom materijalizmu uopšte, »naravno, čita samo par intelektualaca«, i da svi ti njihovi časopisi, koje svaki čas pokreću, u najboljem slučaju, »dobro služe samo jednoj intelektualno ispravno orijentiranoj manjini, ali im je time prava svrha promašena«; i »kad bi se slučajno koji stranac malo pozabavio: sa Bore navedenim našim revijama, bezuvjetno bi morao zaključiti čitajući ih, da smo mi u većini industrijska zemlja! Ljudi, kamo gledate, mi smo seljaci (85%), živimo po selima, borimo. se sa zemljom i porezom, nas je većina, o nama vodite računa, nama govorite našim jednostavnim jezikom o savremenim sOcijalnim problemima . . . Mnogo se u našim revijama nabacuje izraz „kolektiv', ali za pojam toga izraza malo se čini, a to bi upravo i bila jedina prava zadaća, a ne što on (kolekiiv) danas najljepše spava i moguće sanja o koječemu i čezne za lijepim starim:

(Gj. Tiljak) u »Književniku«, itd,, a urednik »Književnika« (M. Durman} prevodi i izdaje knjige u zajednici sa urednikom »Socijalne Misli« (B, Adžijom), socijalističko-marksističkim časopisom (koji se ove godine približio ostalima čak i svojim — formatom), A svi ovi časopisi-»proleteri« »ujedinjuju se« pod blagoslovom i pokroviteljstvom »Minerve, nakladne knjižare d. d,« i druših potpuno »malogradjanskih« izdavačkih i knjižarskih preduzeća, koja na sasvim običan buržujski način spekuliraju tendencijama, piscima, i »knjigama našeg vremena«, :

106

Би