Nova Evropa

pregore да bi ispravili ono što je pokvarila viša državna i vojna vlast. U svojim »Sevastopoljskim pričama«, Lav Tolstoj je naslikao ove junake sa svim njihovim sitnim ljudskim slabostima i manama, ali i sa njihovim skromnim i neafektiranim herojizmom, zasnovanim na ljubavi prema otadžbini i osjećaju dužnosti. Svakako, ovi ljudi nisu bili »suvišni«, niti su se osjećali kao talovi, — oni su znali svoje mjesto u Rusiji, znali šta imaju da čine, i umjeli da ispune svoju dužnost, U ratu 1877-78 godine, rusko društvo pokazalo je još više svijesti i aktivnosti: pokrenuto jakim saučešćem za stradanja Jednokrvnih i istovjernih Bučar4, uzbunjeno opasnošću koja je prijetila maloj junačkoj Srbiji, ono je skupilo na milijone rubalja i na tisuće dobrovoljaca, i svojim pritiskom na Којећ уп УЈади изрјејо da se udje u rat na strani Srbije, Tisuće ruskih intelektualaca i plemića položili su svoje živote za otadžbinu na bedemima Sevastopolja; tisuće drugih, čije je srce umjelo da se uzvisi iznad uskoga пагодпоба mpatrijotizma, ostali su tamo na granicama Srbije i po ravnicama Bugarske, — a Turgehjev slika samo žalosnu pojavu Rudjina, koji gine na barikadama u Parizu, i u romanu »U oči dana« ističe pred ruskim čitaocima kao uzor rodoljublja Bugđarina Insarova, na sve načine ponavljajući da u ruskome društvu nema ljudi, onih pravih ljudi od ideje i akcije, koje bi moglo zavoljeti plemenito srce jedne djevojke koja traži u životu dostojnoša druga za uzvišene ciljeve! A ipak, Turgenjev nije mogao da ne zna za podvige sevastopoljskih junaka i za slovenofilski pokret u ruskome društvu u vrijeme oslobodilačkih ratova. Zašto je dakle ostao hladan i prošao mimo ove pojave, zašto je prezreo njihovo junaštvo i njihov patrijotizam? Čega radi im protivustavlja, kao ideal i uzor, svoša Insarova? Izgleda da je tajna ove zagonetke u tome što Turgenjev, kao i više drugih ruskih zapadnjak4, nije cijenio pozitivan patrijotizam, koji — služeći državi — misli da služi narodu. U Insarovu on je našao i dao jedini oblik patrijotizma kakav je on mogao primiti, gdje je rodoljublje bilo usko spojeho s revolucijonarnom akcijom protivu Vlade, vlade narodnih ugnjetačA,

Zbog »Plemićskog gnijezda«, Turgšenjeva obično smatraju pjesnikom i prikazivačem plemićskoga života. То je pogrešno, ili bar jako pretjerano, Uistini, Turgenjev se je i suviše mnogo vremena bavio u inostrahstvu a da je mogao postati dobrim poznavaocem te strane ruskoga života, Još 1838 godine, kao dvadesetogodišnji mladić, sotovo dječak, otišao je on prvi put u Njemačku na školovanje, i tamo je na univerzitetima proveo četiri godine (1838—1841), Godine 1847—1850 on opet provodi van Rusije (u društvu Pauline Vijardo i njene porodice); a 1855 posve napušta Rusiju, i vraća se u svoju otadžbinu samo kadikad, na ljetni odmor i radi uredjivanja svojih prihoda, Prema tomu, njegovi

459