Nova Evropa

pazi na kompatibilnost ıizmedju položaja i poslova, i ne slažemo se sa zaključkom što ба Je, naprimer, Bajkićevo »Narodno blaSostanje« (broj od 13. januara 1934) kao načelno i »jedino lođično« izvuklo iz ove diskusije, a to je: »Da u upravu stranog preduzeća može ući svaki gradjanin, da za normalno funkcijonisanje stranog kapitala uopšte ne dolaze nacijonalni mteresi u pitanje, i da učešće našeg državljanina u upravi stranog društva nije ni najmanje na uštrb njegova patrijotizma«, Medjutim, dok je ovako kako je, mi ne možemo ići predaleko mi u načelnom čistunstvu, već se moramo opredeljivati prema slučaju, i — u interesu celme — odgovarati: ovaj može, onaj ne može! Ne može se dopustiti, naprimer, da u našoj današnjoj nacijonalnoj državi stane na čelo kakvoš patrijotskos udruženja neko iko je, recimo, u Ratu harangirao mase protivu Srbije i Jušoslovenstva, sve ako i nije član italijanskih poduzeća; a na drugoj strani, ne možemo imati ništa protivu toga, nešo nam još mora biti stalo do toga, da predsednicima i vodjama nacijonalnih društava budu prokušani rodoljubi i sposobni organizatori, ma oni bili i članovi privrednih, nacijonalnih ili nacijonalizovanih, poduzeć4.

Alko sad predjemo na naš konkretan slučaj, treba pre svega da utvrdimo sledeće: da li Dr, IL, Tartalja može biti predsednikom Jadranske Straže? — Na to pitanje medjutim nije ni potrebno da mi odgovaramo, Jer je odgovor dao već onaj koji Je za lo najpozvaniji {a na kojega se obraćao i pokretač ove kampanje), a to je sam Izvršni Odbor Jadranske Straže. Tu smo dakle mi izlišni, — ovo je pitanje izjavom Izvršnog Odbora likvidirano. Ali ostaje da odgovorimo na drugo pitanje, koje smo mi postavili u vezi s ovom kampanjom: da li Don Vinko Brajević ima da sudi o tome, ko može a ko ne može biti predsednikom Jadranske Straže? Da vidimo, Držaćemo se — da ne duljimo odviše lakrdiju — samo momenata koji su izbili na videlo povodom ove polemike izmedju nješa i Dra, Tartalje,

Don Vinko Brajević bio je za vreme Rata mlad sveštenik u Segetu kod Trogšira, Kao takav, on je Još godine 1914 ustajao posred priredaba i veselja u čast austrijskih pobed4, i pred азкиpljenim masama naroda, zaslepljenim i zaglušenim vatrometom i бјагђота, 1 zakuskom, držao »žarke patrijotske govore« (koje je još odmah tada zabeležila »Smotra Dalmatinska«, službeni organ Austrijske Vlade u Zadru): »Kazao je, da je naš premilostivi Cesar i Kralj nastojao da se Кту ne lije, ali ucviljen kletim razbojničkim zločinstvom bio je prinudjen da navijesti rat susjednoj državi, e da tako opere pravednu krv. Razlagao je o kulturi, disciplini, ponosu i samosvijesti njemačkog naroda... On je protumačio uzroke francuskih poraza, a ti se nalaze u рторадапји ујеге ! тогаја Код апсизкоб пагода...« Кад зе godine 1921 Don Vinko pojavio u oslobodjenom Drnišu, da po-

24