Nova Evropa

Ipak, pri svoj pažnji i obazrivosti, suvišna revnosi i oštrima pri kritikovanju sastava i rada naših patrijotskih i nacijonalnih udruženja i ustanova, može biti samo od štete. Jer, pre svega, ko je tako čist i bezgrešan da može upirati prstom na дгибова, i koliko takovih ima? A drugo: zašto ne bi mogao neko korisno poslužiti ovom našem današnjem društvu ı ovoj našoj sadašnjoj lepoj domovini, zato što je nekada, pod drugim prilikama, slažio drugome? O toj temi je, kao što znaju naši čitaoci, »Nova Evropa« često pisala, pa nije potrebno da naše mišljenje i stanovište ovde sada naročito raspredamo i dokumentujemo. Potsećamo samo na diskusiju Što smo je vodili nekada s Orjunom, tražeći za sva društva, »u odnosu prema сеlini«, ista prava i iste dužnosti, Što je važilo za Orjunu i za godinu 1924, kada su živi junaci i rodoljubi iz Rata bili brojniji i uspomene svežije, pouzdano važi još u većoj meri za današnje vreme i njegove nacijonalne i patrijotske organizacije i za njihove sastave. Još kudikamo rastegljivije članstvo i odbore mogu imati privredna i takozvana »tečevna« preduzeća, nacijonalna i nacijonalizovana, Ko danas upravo i zna, ko se i čiji se kapital krije iza raznih mdustrija i banaka i firama? Posle svega onog Što se u mašoj Jugoslaviji dešavalo posle Rata, posle svih onih sekvestarskih i šumskih alera4, bankarskih i imdustrijamih stečajeva, skupštinskih i zvaničnih anketa4 nad ministrima i načelnicima zbog zloupotreb4 vlasti u ličnu korist, i sudskih istrag4 i presuda za utaju državne imovine, ko bi i da je najveći čistunac — mogao pronaći ı ustanoviti SVE mrlje i nedostatke na legijama kapitalista i njihovih poverenik4 koji su zaseli po odborima privrednih preduzeća i novčamih zavoda; i što Je još važnije i stvarmnije, dok ovaj sistem kapitalistički traje, ko bi na njihova mesta bio u stanju dovesti i postaviti same čestite a sposobne ljude! Jer, ne radi se samo o talijanskom kapitalu i rudniku u Siveriću, već — više-manje o svim industrijskim mpreduzećima iı tečevnim „ustanovama, Upravo, ušlo je u običaj da se u odbore industrijskih preduzeća biraju — ili postavljaju — baš lica koja u očima nadležnih fakttor4 imaju zaslugA&A za opšilu stvar, kao nagrada, ili da bi im se pokazalo poverenje; pa to nije toliko ni nelogično, kad već po tim odborima ı inače ne sede samo stručnjaci, a pogotovo ako država i nacijonalna javnost imaju razloga da žele da se vodi nadzor o radu pojedinih privrednih preduzeć4& sa stranim kapitalom, U današnje kritično i za privredu krizno doba još više nego ikad pre!

Prema tome, da pokušamo sad dati odgovor na »principijelno« pitanje; »Može li član uprave talijanskih poduzeća u Dalmaciji biti predsednikom Jadranske Straže?« — I mo že. i ne može! Zavisi, ko i zašto, Mi lično, ne krijemo, voleli bismo da su u svetu i kod nas takve prilike, da se više

23