Nova Evropa

ski mir koje se od njega očekivalo, Utoliko je od većeg značaja bilo kad su, u ljeto 1933 u Londonu, Rusija i njeni susjedi zajedno s državama Male Antante sklopili konvenciju o definiciji napadača, Kako ta konvencija sadrži, u svom 2, članu, čitav niz tačno defmisanih povreda medjunarodnog mira, moglo se je s pravom uzefi da ona znači novu sigurnosni mjeru za održanje mira medju narodima,

Londonska Konvencija ukazuje se pod dva vida, koji su medjusobno povezani: kao sastavni dio medjunarodnog formalnog prava; i kao osnovni kodeks krivičnih diela protiv medjunarodno8 mira. Razvoj, koji se je očekivao kao logična posljedica Konvencije, mođao je da krene jednim od ova dva pravca. Budući da su razlozi koji su ponukali Rusiju da radi na Konvenciji (opasnost ma Dalekom Istoku) stalno postojali, to se Jofično modšlo očekivati da će i dalji poticaji dolaziti iz Rusije, u istom pravcu. I odista je, u martu tekuće godine, moskovsiki Komesarijat za Spoljne Poslove :objavio općenitu izjavu, da su Sovjeti poveli pređovore sa vladama baltičkih država o produženju i dopuni Pakta od 3. jula 1933, Štaviše, kroz svjetsku štampu pronijele su se vijesti, da je Rusija, medju svojim uvjefima za pristup u Društvo Narod4, postavila i usvojenje ome definicije napadača iz Londonske Konvencije. Nadalje su u diplomatske note, koje je Rusija izmijenila sa Rumunijom i Bugarskom prilikom uspostave normalnih diplomatskih odnos4, ušle i riječi koje se nalaze u kompleksu raspravljenih pitanja Londonske Konvencije, a kojima ugovorne strane garantuju jedna druđoj potpuno poštovanje suvereniteta i odustaju medjusobno od svakog posrednog ili neposrednogš miješanja u iumnutrašnje probleme, a napose od svake vrste propagande ili intervencije; one se takodjer obavezuju, da »neće stvarati ili pomadati na svom zemljištu organizacije koje bi sebi postavile za cilj oružanu borbu protivu jedne od strana potpisnic4, ili koje bi pozivale na terorističke postupke prema službenim predstavnicima druge strane ugovornice...« Iz ovoga slijedi za pojedine države-potpisnice Londonske Konvencije dužnost, da formuliraju krivična djela protivu muedjunarodnogša mira u smislu riječi: »Ko se udružuje u svrhu organizacije огигапов prepada na drugu koju državu ,..«

U mastavku i u smislu gornjih nastojanja, navodimo u sljedećem šta je još poduzeto. Odbor pravnika Konferencije za Razoružanje izradio je nacrt konvencije za povredu medjunarodnog mira, uzevši za bazu svojih odredaba memorandum rumunskog profesora prava Мезрагјапа Реје (РеПа); ргета tom nacrtu bilo bi kažnjivo: 1) pripremanje ili izvršivanje djela uperenih protivu sigurnosti koje druge države, a ne one na čijem se teritoriju ta djela vrše; 2) direktna i Javna propaбапда koja smjera nato da koja država povrijedi svoje medju-

430