Nova Evropa

Naprotiv, ništa ne može poći izgubljeno na ovoj zemlji, i ništa se još nije izgubilo. Neotkrivenih umova nije nikada bilo, a zakopanih talenata nalazi se samo u Bibliji, Elementarna snaga ispolji se bilo u kojem obliku. Snaše čovjeka забогјеуаје зц па domaćem ognjištu, ili na svjetskim ftržnicama. Tu su bile izvidnice ljudstva. Ove su se snage uvijek pribijale uz one kolektivne, koje koračaju prema vrhovima uzdizanja, ili prema vrhovima propadanja. I zato su tiranije najmanje pogodne da otkriju zakopani talenat i da stvaraju velike epohe. Narodi koji su se najviše odalečili od kulta i služenja pojedincu, i kad su na tome putu ustrajali, nalazili su se na svojim usponima i stvarali su zlatne epohe. Ljudski napredak obilježuje se idući od povezivanja jednog do drugog takog uspinjanja, Oni mogu biti i vremenski i prostorno jedan od drugoga u velikim razmacima, pa ipak su jedna cjelina, i nijesu ništa drugo do neprestani i neprekidni pomicaji u napretku čovječanstva. Stoga nijedan narod i nijedan vijek ne može prisvojiti pravo na kulturu i napredak. Nijedan nije stvorio ni svoju kulturu ni svoj napredak. Narodi su naslijedjenu očevinu od sveljudstva prihvaćali, usavršavali je, ! predavali je drugima, da zatim izgube svoje ime u zaboravu, ili da utonu u varvarstvo, ili opet — kao nadošle bujice — da se razliju u druge narode i da tu nastave svoj put.

Vidiće se, da su narodi u tiranijama najviše posrtali. Snage su bile sapete. Sve je moralo služiti jednome cilju, ne cilju stvaranja preduvjeta za općenito bježanje od oskudice, nego služenju prohtjeva tiranina i njegovih iz dana u dan тповођгојтј и tiranićA, dakle onom #lomaznom sistemu što se stalno razvija u tiranijama. U tome služenju nastaje postepeno, ali sigurno, 1Scrpljenje, Nestaje mogućnosti samostalnos stvaranja, a baš ovo otvara puteve ргауоте паргефки i osvježuje mase, čimeći ih udionicima onoga što se je postiglo. Kao što u ratovima nema mjesta muzama, talko ni u tiranijama nema mjesta velikim zamahajima slobodnog umnog stvaranja. Uniformisanje misli, što ga tiranin provodi, slično je postupku u kasarnama, Здје сомјек mora da odloži pred velikom kapijom svoju osobnosi i du postane poslušna stvar. Dekademca Evrope je danas najočitija baš ondje бдје su zavladale tiranije. Šuplja brbljavost ı hvallisanje, površno blještavilo, a u širokim masama — uz stalno propadanje — sigurno koračanje u varvarstvo. To je slika.

Tako su sve tiranije do danas, nakon općeg iscrpljenja, stizale do ponora što ga same izgradiše, Nije važna tragičnost samog svršetka. Naš je Ezelino osjetio oštricu mača. Drugi je bio otrovam, ili se je u ludilu sam poslužio škarama svoje Parke, da prereže svoju nit života. I bjesne su ih mase davile, trovale, i diljotinirale. To je bio onaj čas kada su zdusnute suze, jer im se nije dalo plakati, elementarnom snagom prasnule i porušile nametnute im zapreke.

156