Nova Evropa

bilo slučaja, da je »integralni« kandidat pravoslavne vjere bio izabran zastupnikom od »integralnih« glasača katoličke vjere, i obrnuto. Ne ističem ove razlike u drugu svrhu osim kao konstataciju jedne činjenice, jedne istine, koju uvijek treba imati u vidu pri traženju načina kako da se najpodesnije urede odnosi izmedju Srba i Hrvata, odnosno Slovenaca, u istoj državi, To što pojedini školovani ljudi tvrde, da »vjera ne igra nikakvu ulogu« u našem zajedničkom životu, ne može se uzeti nego samo kao lakomislena ili proračunata tvrdnja, kao zatvaranje očiju pred jednom teškom zaprekom, ili kao sredstvo za postignuće nepravednog cilja,

Istovjetnost jezika nije takodjer Još dovoljan dokaz narodnog jedinstva, Južnoameričke republike, osim Brazila, imaju zajednički kastelanski jezik — nigdje ба se ne zove, ı to namjerno, španjolskim —, imaju istu vjeru, isto porijeklo, pa ipak, svaka od tih republika se osjeća posebnim narodom. Osjećaj je glavno, a sve drugo sporedno. Sjeveroamerička Unija, isto tako, govori istim engleskim jezikom kao ı Velika Britanija, ali se osjeća kao poseban narod, tako da i svoj jezik radije naziva »amerikanskim« nego li engleskim, Švicarska nam je primjerom, da se pripadnici triju rasš i Jezik4, i dviju vjer4, mogu osjećati jedinstvenijim narodom nego li pripadnici istog porijekla i istoš jezika, Dobro svakog komponenta u zajednici, mudro uskladjeno s interesima zajednice, dovelo je tro-narodne Švicarce do istinskog osjećaja narodnog Jedinstva,

Osjećanje narodne individualnosti pomaže i to, što Hrvati i Slovenci imaju Jednu a zbuku — zapadnu latinicu — a Srbi drugu, istočnu ćirilicu; i, što je mnogo usudnije, što nema nikakva izgleda da bi jedni napustili latinicu niti drugi ćirilicu, Po mom mišljenju, dvije azbuke više dijele Hrvate i Srbe jedne od drugih neđo li i vjera i istorija, Jer, u zajedničkom životu, mogli bismo postepeno Još i nivelirati i šljubiti vjerske i istorijske razlike, stvoriti zajedničku jugoslovensku kulturu; ali, dok postoje dvije azbuke, jedni će uvijek ostati Istok a drugi Zapad, Uz dva pisma mi ne možemo ni relativno postignuti ono što su raznorodni Englezi, Škoti, i Velšani postigli Jednim pismom istoga jezika, Da su Srbijanci, mjesto slavnih svojih zastavi, položili u muzej ćirilicu, bili bi milijun puta više doprinijeli zbliženju Srba ı Hrvata i učvršćenju naše državne zajednice,

Mudrije i pravednije je trebalo postupiti pri udaranju temelja državi, uz razlikosti koje smo istakli; mudro je trebalo uskladiti individualne interese sa interesima zajednice, pa na tim osnovama izgradjivati osjećaj narodno-državnog jedinstva. Dobronamjerni su, naprotiv, upočetku mislili, da se sve razlike mogu nabiti u jednu vreću, i da je već time postignuto narodno i državno jedinstvo! Srbijanski političari su ovakav metod najspremnije prihvatili, jer je navodio svu vodu na njihov mlin.

45