Nova Evropa

kontrola nad proizvodnjom«; 3J da se istrdne iz ruku vlast krupnom kapitalu »saglasno Planu Opće Konfederacije Rada ..., nacijonalizacija kredita i glavnih industrijskih grana«; 4) saradnja klasa, kojom će se sav taj plan ostvarivati i — фи se čini koncesija komunistima — neće se nazivati »saradnjom« neSo »borbom« klasA4, »Primjenjujući ovaj Plan, Kongres utvrdjuje apsolutno protivurječje [» opposition absolue«) izmedju interesa radnika i kapitala ... Službeno učešće sindikalnih organizacija u raznim orđanima neće se smatrati formom srašćivanja sindikata sa državom ili saradnje sa poslodavcima, ukoliko će se ovo učešće vršiti na osnovi slobodnog mandata i pod stalnom kontrolom sindikalnih organizacija, u cilju odbrane općih interesa radnog naroda protiv nepodnošljivih privilegija olišarhije«.

Kako diskusija tako i rezolucija svjedoče o tome, da je, pri svoj gotovosti za saradnju klasa i za saradnju sa državom, vjera u kapitalizam, u njegove stvaralačke sposobnosti iščezla, da niko više ne vjeruje u procvat kapitalističkog društva u predratnom stilu. Reformisti ne traže likvidaciju kapitalizma, ali traže zajedničku upravu kapitalom od strane kapitalista, države, i predstavnika sindikata, Oni smatraju kapitaliste nesposobnima da upravljaju samim kapitalom. Tomu se približava, uostalom, i program Rozevelta, pa i Hitlera. Kad Hitler zove svoj sistem »nacijonainosocijalističkim«a, a stranku »adničkom, nacijonalsocijalističkom«, — to je više nedo demagodija, to je priznanje moralnog kraha kapitalističkog sistema. Koliko više vjere u kapitalizom bijaše dodine 1919, i kod samih kapitalista i kod socijalista, mada. e tada komunizam kušao da uništi kapitalizam revolucijonarnim šturmom, dok mu danas ne stoji nasuprot nikakav političkorevolucijonarni pokret. Može se dakle utvrditi kao fakat krize Evrope — opće uvjerenje, da je kapitalistička Evropa prošla kulminacijonu tačku svoda таг Наг da je privatnokapuikbkalustički Si stem postao smetnjom Životu društva, pri istovremenom oltsustvu bilo Какома пемо (ис!јопаглоб masovno8 pokreta. To je drugo što karakteriše opču situaciju u Evropia što jekod Tuluskog Kongresa došlo jasno do izra žaja, Iz daljnjih diskusija i odluka Kongresa vrijedi, ma i sasvim kratko, istaknuti slijedeće, Da bi oživjeli ekonomski život, socijal-sindikalisti se izjavljuju:za djelomičnu i гебигапи деvalvaciju, koja bi izravnala francuske cijene за svjetskim; komunisti su protiv, iz bojazni da devalvacija ne bi izazvala Hnansijsku paniku i ponovni dolazak desničarske vlade. Pitanje rata, na Kongresu, obidjeno je, iz čega se vidi da vodeći slojevi francuskih sindikata žele sačuvati »slobodne ruke« u tom

146