Nova Evropa

ovdje, iz čisto praktičnih razloga, uzeo dva genijalna čovjeka koji predstavljaju tragčičnu i komičnu muzu; ali, dakako, bilo bi poželjno lutati slobodno po cijeloj našoj književnosti, i možda naročito po našoj lakšoj književnosti. Svaki kontinentalni kritik koji razumije umjetničko djelo znao bi cijeniti roman »T he Wrong Box«, isto kao ı »Tfhe Master of BallanЕта е«“), a niko neće cijeniti Englesku manje alkko pročita Džekobsa ili Vudhauza**), Alko se ove dvije metode pokažu uspješnima, ili ako promaše, trebalo bi da se zatim dobro potrudimo nesamo da se engleske knjige prevode, nego da se dobro prevode. Ima vrlo mnogo stranih stručnjaka, osobito medju Francuzima, koji prevodjenje shvaćaju s ozbiljnošću koju predmet zaslužuje, uvidjajući da je pravo prevodjenje samo po sebi neka vrsta stvaranja,

Možda bi još trebalo dodati jednu riječ. Kad je već Engleska u ovom inzularnom i ekscentričnom položaju, i ako taj položaj duguje dijelom slučaju, mogli bismo se bar koristiti svim prednostima te činjenice i toga slučaja. Ako je naš položaj s nekih gledišta jedinstven, mi možemo u najmanju ruku tvrditi da je stvarno jedinstven, da je njegova priroda potekla iz naše istorije i iz razvoja naših običaja, i da nema ama baš nikakve veze s onim čudnovatim preistorijskim teorijama koje bi nas htjele svrstati u jedan tip stranaca više nego u neki drugi tip. Neće nam ništa koristiti u svijetu ako nas se utopi u one dalekosežne rasne generalizacije koje bi htjele da nas povežu s Američanima u anglosaksonsku rasu, ili s Nijemcima u nordijsku ili teutonsku. Nema ništa naročito englesko u ovim pedantnim pojimanjima, niti ona bacaju makakvo svjetlo na naš posebni problem. Teško će biti razjasniti i samu osnovnu činjenicu, da je Englez Evropejac. Dosta će teško biti čak i rastumačiti ostalim Evropejcima jednog ili drugog od dva velika Engleza koje sam ja kao Englez, a još više kao Evropejac, spomenuo. Ali sigurno ne možete rastumačiti Dikensa kao Prusa, ili Šekspira kao stopostotnog Američanina. Da se bavimo teorijama a ne činjenicama, bilo bi vrlo lako poći tokom misli u obrnutom pravcu: lako bi bilo nabaciti ideju, da je Sem Veler čisto klasičkog porijekla, koje se može povući preko komičnog sluge Molijerova do komičnosš roba latinske komedije, Ali, mene se ovdje ne tiču teorije ni protu-teorije, nego činjenice koje nas u konkretnom slučaju ometaju u našoj zadaći; a znatan dio te zadaće leži baš u činjenici smetenosti, Smetenost Engleza, naročito Engleza u inostranstvu, odgovorna je za dvostruku i varavu sliku Engleza koja nam ovdje pravi poteškoće. Niko nije nikad rekao da je Američanin ili

*) Romani od škotskog pisca R, L. Stevenson a ({1850—94]. **) W. W,. Jacobs (год, 1863) 1 Р,. С, Модећоцзе (годј. 1881),

enSdleski pisci popularnih humorističkih romana.

154

PA ABE a Aa i