Nova Evropa

mesta dosada zabeleženo je narodno sećanje o toj svadji i o turčenju Herce8gova sina, koji je postao pašom i velikim vezirom: prota Marko S, Popović zebeležio je predanje o gradu Hercega Šćepana, zvanom »Kukanj kod Plevalja«; Savo Nakićenović zabeležio Je narodno predanje za razvaline crkve Sv. Tome u Kutima (Boka), da ih je gradio »Herceg Sćepan« i'da ih je sin srušio da se osveti ocu; a Atanasije Pejašović zabeležio je narodno objašnjenje naziva Ljubišine Planine u Polimlju, da je nazvana povodom sukoba Hercega sa sinom, U Vukovoj zbirci pesama ima pesma »Vladislav se poturčio«, u kojoj se peva, kako je otac od sina preoteo ljubu a sin je zboš toga pobegao Turcima, poturčio se, i pošao s Turcima na oca; značajna je napomena Vukova pod tom pesmom, koja glasi: »Da li je ovo istina, da li nije, to se upravo ne zna; ali osim ove pjesme, što se ovako u Hercegovini pjeva, ne bi čovjek našao u stotinu ljudi jednoga koji ovo i danas ne priča«,

O svadji Hercegovoj sa susedima ima pomena i u narodnom predanju, Tako je Sava Nakićenović {u svome radu »Boka«) zabeležio, da je Herceg Stjepan pobio poslanike Stevana Crnojevića, kad su mu došli na dvor; da Peraštani zbog toga mrče na Krajinu Hercegovsku, da su živa uhvatili Hercega Stjepana i pošubili bi ga bili da ga Dubrovčani nisu spasli, Značajno je narodno predanje o sukobu Hercega sa Dubrovnikom i skretanju trgovačkog puta, koje je zabeležio Obren Djurić-Kozić u Zupcima, a koje glasi: — »U selu Grabu (Zupci) ima nasred sela čatrnja Han, Kažu da je taj han bio na starom putu, koji je kod Arslanagića Mosta prelazio Trebišnjicu, pa išao pokraj Kruševe Gustijerne, sela Orašja i Graba, zatim kroz Konavlje silazio k Novom na more, Još se priča da su kiridžije prvi konak iz Novoga činili na Zubačkom Polju kod ovog hana (jedan pašnjak ispod sela u polju zovu Konjušnjice). Narodno predanje kazuje, da je ovaj put ovako okrenuo Herceg Stjepan, da bi se osvetio Dubrovčanima, koji su protiv njega ratovali ,.,.«

U »Bosanskoj Vili« {za 1898, str, 54) zabeležena je ova legenda o Hercegovoj sestri i kćeri: — »Više vrela Bune (а pod gradom Blagajem) ima pećina u koju niko ne može doći, Govore da je Herceg iz svoga dvora imao tajni put u ovu pećinu, Pripovijeda se, da u njoj ima zlatni stan na koji je tkala Hercegova sestra Andjelija, a sada tkaju na nj vile, Sretnoga se vakta, vele, čulo tkanje u pećini, a danas se više ne čuje«. A Savo Kosanović {docniji mitropolit sarajevski) još kao učitelj (1870), zabeležio je ovo narodno predanje o osvojenju grada Samobora na Drini: »Pričaše mi: da kad su Turci prispjeli da osvoje Samobor, tu se desi u gradu najmladja kći Hercega Stjepana, i videći da će Turci osvojiti grad, ne htjede se živa predati u njihove ruke, nešo u potpunom nakitu i svečanom odijelu skoči s grada niz visoke stijene, Njena duga kosa sa zlatnim dugme-

241