Nova Evropa

druge, Izaslanici su vodili pregovore izmedju katoličkih ustaša i vlade na Krupi {ćupriji}, i jamčili su da će vlada izići ususret svim opravdanim željama {ustaškim), samo da napuste ustaške redove, Izaslanici u pregovorima nisu uspjeli, i tako se ustanak i dalje nastavio,

Stolački muslimani nisu mogli trpiti ustaše, iako im turske vlasti nisu ispočetka smetale, Muslimani Stolačkoga i Počiteljskog Sreza, sa bašibozucima, navale na okupljene katoličke ustaše na mostu Krupe, u blizini Dračeva, kod Gabele, Ustaši su ovaj napadaj doduše odbili, ali tokom noći jedan dio musliman4 prebaci se iza ledja ustašama, pa ovi biše prisiljeni da napuste svoje položaje. Odmah iza ovog sudara, turske su vlasti na most Krupe poslali bataljun vojske, a i kod carinarnice u blizini Metkovića postavili su pola bataljuna vojnika. Vodja svih ustaških odbor4 katoličkih u zapadnoj (odnosno donjoj) Hercegovini, vojvoda Don Ivan Musić, imao je око 1000 изтаза, što se utvrdjuje vojnim austrijskim izvještajima. U tim ustaškim odborima imalo je Котапата, potkomandir4 i kapetana, Medju svojim kapetanima, vojvoda Musić imao je i dva kapetana pravoslavca: Jeftu Kalajdžića, i Jovana Džombotu. Od usfaških ргуака Musićevih, koji su i danas živi valja spomenuti: komandira Mišu Tomaševića Kukicu, i Ivana Vukasovića, ličnog fajnika Don Ivana Musića. S tim svojim ustašama Vojvoda je stalno krstario po svom kraju, i čuvao svoju vojvodinu {donju Hercegovinu) do same okupacije od strane Austrije ({1878]. Tako je Gabelska puška (buna) katoličkih plemena pokrenula Hercegovce na velik oslobodilački pokret, posljednji za oslobodjenje Bosne i Hercegovine ispod turske vlasti; njome dakle počinje Hercegovački Ustanak. .

Ustanak katoličkih plemena u donjoj Hercegovini (uz Dalmaciju) ubrzao je i drugu borbu, pobunu pravoslavnih ustaša u Nevesinjskom Kotaru, t. zv., Nevesinjskupuš k u. Radi toga je istoričar Vaso Čubrilović i ustvrdio, da je pobuna katolika morala djelovati i na Nevesinje {»Bosanski ustanak«, str. 54),

Hajdučka družina Pere Tun guza параде 5. jula [1875] iznenada na turski karavan na Bišini u Nevesinjskom Kotaru, i u tom napadu hajduci Tunguzovi ubiju sedam golorukih kiridžija i opljačkaju njihove tovare. Istoričari, Hercegovačkos Ustanka ne smatraju Nevesinjskom puškom ovaj hajdučki napadaj kod Bišine, jer kod tog napadaja nije do izražaja došla obostrana borba (turska i hajdučka), pa Danilo i Radovan Tunguz-Perović neopravdano preuveličavaju kult svog hajdučkog predja Pera Tunguza (»Spomenica o Hercegovačkom Ustanku« str. 54). Do prave, tojest do prve obostrane borbe u Nevesinjskom Kotaru došlo je istom 48. jula, kojega dana Jovan Gutić, Trifko Grubačić, Kiko Stevanović, Dragić Radović,

268