Nova Evropa

Puškin ı Sovjetska Rusija, |

Tokom mnogih godin4 Sovjeti su zauzimali prema Puškinu, kao uopće prema starim predrevolucijonarnim klasicima, negativan stav: oni su Sa smatrali tipičnim plemićsko-buržoaskim piscem, koji je ı krvno i ideološki najtješnje vezan sa »carisiičkim« dobom, koji je uslijed toga potpuno tudj novom vremenu. Još godine 1925, u Petrogradu su uhapšeni i streljani »licejisti« {pitomci muškog plemićskog liceja u Carskom Selu, koji je i Puškin svršio), jedino zato što su se sakupili bili na prijateljski sastanak 19, listopada, na dan licejske Sodišnjice, kako je to bila vjekovna tradicija (Paškin je tim sastancima posvetio čitav niz svojih pjesama). Poslušna sovjetska književna kritika, koja je — baš kao i sve druge grane duhovnog rada — prisiljena da pažljivo prati sve stranačko-vladine naredbe i tendence, interesovala se je dotovo isključivo za politička uvjerenja Puškina, ukazujući na njihovu reakcijonarnost. U tome se naročito isticao bivši emigrant knez D, P. Svjatopolk-Mirskij, koji sam pripada jednoj od najstarijih porodica ruske aristokracije; u nastupu bezgranične uslužnosti, Mirskij je pisao: »Kod Puškina lakejstvo obuhvata praosnovu njegova stvaranja ... On se podlo držao pred reakcijom, koja je pobijedila«. Ali treba dodati, da je ova prekomjerna revnost naišla na oštru osudu sovjetske štampe, na čelu sa poluslužbenom moskovskom »Pravdom« {vidi broj od 28. VIII. 1936). Svakako, u to doba je već bilo najavljeno od Vlade službeno »rehabilitovanje« i veličanje Puškina,

Kult Puškina u Sovjetskoj Rusiji, dakle, nije starog datuma, nešto manje od dvije godine; ali zato boljševici sada iskorišćuju stogodišnji jubilej, i služe se svim svojim ogromnim orBanizacijonim sposobnostima i velikim iskustvom u propagandi, proglašujući Puškina nesamo velikim ruskim pjesnikom i nacijoпајаши бегјет, nego dajući njegovoj proslavi općenarodni karakter, Pod snažnim vladinim pritiskom, proučavanju Puškina obratili su se sada svi oni koji bilo kako stoje pod neposrednim nadzorom Vlade. Puškin, njegov život i njeđovo stvaranje, neodoljivo privlače sada na sebe u Sovjetskoj Rusiji interes svih, i Puškinovo ime gotovo je istisnulo sa novinskih i revijskih strana čak i ime samog Marksa. U ovom radu sudjeluju i široke narodne i stranačke mase; u Jednoj tvornici u Baku, naprimjer, za vrijeme naročite »Puškinove dekade«, »radnici i stručnjaci tvornice« održali su za svoje drugove 70 predavanja o Puškinu. Naravno da ova predavanja nemaju kritičko-historički karakter ili značaj, te je njihova glavna svrha da udovolje strogoj vladinostranačkoj naredbi, koja je, uostalom, mnoge stranačke »kul-

74