Nova Evropa

turne radnike« dovela u težak položaj, budući da su jedva tek savladali poteškoće pučkoškolske naobrazbe. Većina ovih novih »puškinista« ograničava svoje »proučavanje« Puškina na pamčenje naslovA najpopularnijih njegovih djela, te svoja ргедаvanja nadopunjava šablonima prazno-zvučnih stranačko-poliličkih lozinaka,

Službeni karakter kulta Puškina u SSSR, i neposredno učešće same Vlade u tome, dalo je čitavom sovjetskom »puškinizmu« već od samofđa početka jasno političko obilježje: poliiički nazori i politička uvjerenja Puškinova sada su dobila dlavno, središno značenje, pri čemu se, dabogme, lako pada u pretjerivanje, Na čelu ovog pravca stajao je sada već pokojni Komesar za narodnu prosvjetu, A, V. Lunačarskij, koji je odmah * odlačno uvrstio Puškina u broj najodanijih ideolog64 i pjesnika reakcijonarnosti, dok su ga druši — isto tako odlučno i na osnovu slične dokumentacije — prikazivali kao uvjerena revolucijonarca, idejno vrlo bliskog boljševičkoj ideologiji, Tako je, naprimjer, na Svesojuznoj Konferenciji Pjesnika {1934), jedan od dovornika istakao, da su one proste ulične riječi i izrazi, kojima se služe nekoji junaci u »Borisu Godunovu«, tek nekakav poseban način protesta protivu ondašnjeg ruskog državnog uredjenja: Puškin se naime bojao da osobno dodje pred Zimsku Palaču {carsku rezidenciju) i da lično grdi, pa je ove riječi metnuo u usta nekojim svojim junacima! Protivu ovakih »tumačenja« ustao je čuveni pjesnik i poznati puškinist Valerij Brjusov, koji je iako je prešao na stranu boljševika — ipak sačuvao u naučnim pitanjima potrebnu objektivnost; on je nastojao da oslobodi Puškinovu uspomenu od svih neosnovanih i tendencijoznih pohval4; i optužaba, 8ovoreći: »Predstavljati Puškina komunistom, očigledno je glupo; ali, da je Puškin bio revolucijonarac, i da su njegovi društveno-politički nazori bili revolucijonarni, kako u mladosti tako i u zrelo doba njegova života, a i do posljednjih godin4, to je moje odlučno uvjerenje«. Inače, medju puškinistima u tome pitanju nema jedinstva; ali svakako treba istaći čvrsti Puškinov liberalizam i oštro fronderstvo sa sklonošću ka revolucijonarnosti. A to je, usput budi spomenuto, izazvalo oštro heđativan stav male grupe reakcijonarno raspoloženih emigranata, čiji je istaknuti zastupnik poznati arhimandrit Vitalij. Naprotiv tomu, sovjetski puškinisti posvećujući svu svoju pažnju socijalno-političkim pitanjima, pa su potpuno potisnuli u pozadinu umjetničke probleme, koji su ipak za Puškina bili najglavniji,

Sovjeti su kanonizirali Puškina, ı službeno da proglasili nacijonalnim ruskim pjesnikom, Ali to je bio samo prvi korak. Sada je medjutim počelo i zbližavanje Puškina sa boljševičkom ideologijom i sovjetskom državom. U predsšovoru posebnoj

75