Nova Evropa

prikaza jasno razbire, da nisu pisani na osnovu proučavanja Puškinovih djela, nego su kompilacija iz tudjih, vjerojatno njemačkih vrela.

Iza ovih par prvih mršavih podataka o Puškinu nastaje skoro decenijska stanka, za koje doba Puškin izradjuje i objavljuje svoja glavna djela, a da za sve to vrijeme nije u književnost Južnih Slovena dospjela nikakva vijest ni o njemu ni O пјеgovu radu, Istom godina 1837 bilježi u tom pravcu odlučan preokret; te je naime godine objavljeno nesamo nekoliko iscrpnih informacija o Puškinovu životu i radu, nego je preštampano i nekoliko Puškinovih pjesama па ог16:nalnom ruskom jeziku, Sami prikazi iz ove godine 1837 (tj. godine Puškinove smrti {u članku »Ruska novelistika«, »Letopis Matice Srpske«, i »Srbski Narodni List«, III, str, 161, 166, 170, i IV, 208, 227) donose uglavnom informacije O novim Puškinovim djelima (kao na pr. sadržaj »Istočnika bahčisaraj-, skoga«, ističući pritom, da su »po jednoglasnom mišljenju sviju kritika sva njegova djela prevoshodna«, a sam pjesnik da zauzima »prvo mesto kao narodni stihotvorac«, štaviše, on је »ruski Goethe«),

Medjutim, sve te prve vijesti, makoliko da su nadabnute ljubavlju za Puškina, odaju svoje posredničko vrelo, Zabolotskij, koji je istraživao njihovo porijeklo, utvrdjuje, da je urednik »Letopisa« (Georgije Magarašević) crpao svoje informacije о Rusiji poglavito iz »Allgemeine Literarische Zeitung«, a zatim iz »Jahrbicher der Literatur« i »Wiener Jahrbucher der Literatur«, Više neposrednog interesa za Puškina pokazuje spomenuto preštampavanje nekih njegovih pjesama u origina |nom ruskom jeziku (»Dočeri Karageorgija«, i »Muza«], prevodeći pritom u tekstu ili bilješci samo pojedine riječi, koje su srpskom jeziku tudje (doč — kći, mogila — grob, kolybelj kolijevka, i sl,,, Ovo preštampavanje nastavljeno je i slijedećih dviju godina, tako da isti »Nov, Serb, Ljetopis« objavljuje još dvije Puškinove pjesme (»Grečankje« i »Podražanije Bajronu«), a crnogorski časopis »Grlica« (Cetinje 1839) pjesme: »Bonaparte« i »Černogorci«, te »Pjesnj o Georgiju Černom«, Kako su ova preštampavanja vršena u doba kada je još crkvena slavenosrpština bila kao književni jezik u važnosti kod Srb4, valja uzeti, da su se pjesme preštampavale i zbog jezičke blizine,

I prevodjenje iz Puškinovih djela počinje već godine 1836, kad »Ogledi umne nauke« donose prijevod Puškinove »Poltave«, i to u prozi, Prevodilac nije imenovan, To je prvi prijevod iz Puškina u književnosti Južnih Sloven4, Četiri godine kasnije, t, j. godine 1840, nastavlja se na srpskoj strani sa prevodjenjem Puškina, kad izlazi prijevod pjesme »Crni Djordje« (s ruskog slobodno prevedeno) u zadarskom »Serbskodalmatinskom Magazinu«. Prevodilac, Božidar Petranović, po-

89