Nova Evropa

Još je teži bio položaj slovenačke nacijonalne Кпјševnosii u prvoj polovici XIX vijeka, jer doba u koje Puškin živi i radi jeste dobom prvog budjenja Slovenaca u narodnom i književnom pogledu uopće. Krajem Osamnaestoga {a i početkom Devetnaestoća) Vijeka, cio slovenački narodni život stoji malone pod isključivim uticajem njemačke kulturne i književne dominacije, pa je i kod Slovenaca, isto kao kod Srbš i HrvatA, u pravilu kulturnim posrednikom za slovenski Istok bila — Njemačka. Tako nije čudo, da se ime Puškinovo, na području današnje Slovenije, spominje prviput na njemačkom jeziku,u njemačkom prijevodu Puškinova »Deli Baše«, objavljena godine 1838 {u ljubljanskom пјетабкот Изи »Шуrisches Blatt«), dok se na slovenačkom jeziku spominje Puškinovo ime (prema Prijatelju) prvi put dvije godine kasnije, kad Blajvajsove »Kmetijske in rokodelske novice« objavljuju njeđove »Stanse« (и prijevodu katoličkog svećenika Rodoljuba

Ledinskogđa-Antona Žakelja).

IL Prevodjenje Puškina i odjek njegovih djela u jugoslovenskoj književnosti

Prevodjenje Puškinovih djela kod Južnih Sloven4 daje vrlo ščarenu sliku, u kojoj se održavaju posebne kulturno-političke prilike svakoga ogranka, budući da ga ne prevode svi Jednako, ni u pogledu vremena, ni u pogledu broja i kakvoće prijevoda. iUzmu se za vremensku ocjenu prvi prijevodi početkom četrdesetih godina prošloga vijeka, pogotovu pak one prve vijesti o Puškinu još iz Dvadesetih i Tridesetih Godina, onda bismo mogli biti srazmjerno zadovoljni sa svojom kulturno-književnom budnošću u prvoj polovici prošloga vijeka medju ostalim Slovenima. Jer prvi poljski prijevod iz Puškina {»Bahčisarajslai vodoskok«) objavljen je godine 1827, a prvi češki {[»Cigani«} istom godine 1830, dok naši prvi prijevodi slijede na desetak đodin4 kasnije; ali smo i mi geografsko-politički i kulturno u to doba neuporedivo udaljeniji od Rusije ne6o pomenuta dva veća i naprednija slovenska naroda, Bugari počinju Puškina prevoditi istom sedamdesetih godina prošloga vijeka.

Što se tiče broja prevoda iz Puškina kod nas, to se i u tom робједи ogledaju njihove naročite prilike: svaki za sebe, odvojeno, Južni Sloveni prevode bez ikakva sistema i plana svakojako, i po više puta, istu stvar, očigledno neupućeni o tome, što je već jedan ili drugi od njih preveo. Ponovna i višekratna prevodjenja, medjutim {kako je to već i Jagić utvrdio u svom petrogradskom Zborniku, 1901), u pravilu nisu izazvana potrebom boljeg prijevoda ovog ili onog ponovno prevedenog djela. Drugi je razlog ove pojave u tome, da su srpskohrvatski prevodioci počeli prevoditi Puškina zato što su ga prevodili i veliki

91