Nova Evropa

evropski narodi, naročito Nijemci, pa je prevodjenje kod nas izazvano tudjim i više-manje slučajnim posredstvom, uslijed čega se prevodilo do čega se došlo, prema informacijama i prijevodima u evropskoj književnosti. Jagšić čak tvrdo vjeruje, da većina jugoslovenskih prevodilaca nije ni poznavala važnost Puškinova književnog rada, te su još manje mogli da ocijene značenje Puškinove poezije u odnosu prema ruskoj ili evropskoj književnosti,

Prema bibliografijskim podacima (A. Pogodina, M. Šrepla, 1 Prijatelja, i dr.), koji mi stoje na raspoloženju, mogao sam konstatovati u hrvatsko-srpskoj i slovenačkoj književnosti na 600 i više prijevoda Puškinovih književnih radova, ubrajajući tu i mnogobrojna preštampavanja pojedinih prijevođa, bilo u posebna izdanja {iz časopisa) bilo u sabranim djelima pojedinih prevodilaca. Budući da veći dio ovih preštampavanja nije stereotipan pretisak, nego je odštampan u popravljenu obliku ili je u ponekom pogledu izmijenjen, to se znatan dio ovih preštampavanja može uzeti novim izdanjem odnosnog prijevoda. Malone svi prijevodi izašli su, u skladu s našim književnim i izdavačkim tradicijama, ponajprije u našoj perijodičkoj književnosti, pa su tek onda ponekad ofštampavani u posebna izdanja, odnosno u sabranim djelima pojedinih pisaca (prevodilaca), ili pak u antologijama.

Najveći dio prijevoda otpada na Srbe u užem smislu (prema Pogodinovoj bibliografiji, kojih 400 brojeva), što se objašnjava pogdlavito mnogobrojnim preštampavanjima pojedinih sitnijih pjesničkih proizvod4, ili ulomaka iz pojedinih većih Puškinovih radova; ali tu i tamo isto fako i mnogokratnim prevodjenjem jedne te iste stvari Puškinove. To uostalom važi i za Hrvate: dok se jednom radu posvećivala nesrazmjerna pažnja, dotle su poneka važna djela Puškinova ostala sasvim zanemarena i do danas neprevedena. Tako naprimjer ni Srbi ni Hrvati nemaju ni do danas prijevoda »Povijesti Pugačevljeve Bune«, koji su rad Slovenci preveli (1890); Slovenci opet nemaju prijevoda »Borisa Godunova«, dok ih srpskohrvatska književnost ima tri (A, Pisarevićev iz 1894, I, Velikanovićev iz 1899, te jedan iz godine 1906 bez naznake prevodioca), Nemaju Slovenci ni prijevoda »Ruslana i Ljudmile«, na našem jeziku postoje dva prijevoda (Spire Dimitrovića Kotoranina, 1859; i Drag. J. Ilića, 1904), Dramu »Kameni gost« i pjesmu »Mozart i Salieri« imamo samo u prijevodu Dragutina Ilića, dok su »Poltava« i »Cigani« prevedeni na srpskohrvatski jezik pet puta; a na slovenačkom nisam mogao konstatirati ni jednog prijevoda. 1 t. d. It. d,

O kakvoći prijevod4 govorio je najopširnije Vatroslav Jagić, podvrgavši podrobnoj analizi najveći dio hrvatsko-srpskih prijevoda objavljenih u prozi i ua stihovima do kraja XIX vijeka; a lo znači gotovo sve što je prevedeno. Medjutim, plodna i teme-

92