Nova Evropa

МЕ а

Inače je najveći uticaj u hrvatskoj književnosti imao Puškin na prvake naših ilirskih književnikAipjesnikd, koji su ga četrdesetih i pedesetih бофпа prošloga vijeka, u svom ilirskom i slovenskom zanosu, s oduševljenjem čitali i prevodili. Medju njima valja u prvome redu spomenuti Stanka Vra za, najboljeg »ilirsko8« prevodioca Puškinovih stihova, koji je, kao suptilan pjesnik i literat visokih umjetničkih kriterija, osjetio umjetnički Puškina dublje i stvarnije od bilo kojeg svog pjesničkog savremenika na slovenskom јиби, То se odrazilo i u njegovu prevodjenju, a — u izvjesnoj mjeri — i u njegovu originalnom književnom radu. Njegovo poznavanje Puškina dokazuju, pored ostaloga, ı epigrafi i moti iz Puškina, koje je rado stavljao na čelo svojih književnih radova, a dobar pjesnički ukus pokazuje izbor djela u njegovim prijevodima, objavljenim u »Delima« (IđIđI{—1V), gdje nalazimo — pored omanjh duhovitih Puškinovih epigrama — i niz većih lirskih radova (»Zimski večer«, »Ptićak« iz »Cigana«, »Crni zavoj«), a onda poeme: »Borodinska godovština«, »Česma Bahčisarajska«, te patrijotsku »Klevetnicima Rusije«, Milivoj Šrepel, dovoreći o Puškinu u hrvatskoj književnosti, sa zanosom ocjenjuje ovaj Vrazov prevodilački rad, Imade uostalom dokaza ı konkretnog uticaja Puškina na Vrazovo književno stvaranje, na pr, na baladu »Frederik i Verunika«, u kojoj je obradjen istorijski motiv o Veroniki Desinićkoj, te koja je koncipirana sasvim u duhu Puškinove »Bahčisarajske česme«, Ovu je baladu Vraz pravim pjesničkim zanosom preveo, tako da je ona, pola vijeka kasnije (1899), mogla ući u Puškinovu antologiju izdanu od Matice Hrvatske povodom stogodišnjice Puškinova rodjenja, Još je veći uticaj imao na Vraza, po mom mišljenju, Puškin svojom satiričkom poezijom, svojim oštro poentiranim epigramima, koje je odapinjao kao strijelice na svoje protivnike, Dovoljno je u tom pogledu pročitati Vrazove »Komare i obade«, gdje su ispremiješani originalni Vrazovi epigrami i satire s prijevodima iste vrste iz Puškinove poezije,

Izrazitim Puškinovim poklonikom treba, po mom mišljenju, smatrati i Mirka Bogovića, i kao liričara i kao pripovjedača, Za vrijeme Bogovićeva uredjivanja »Nevena« {a i za Vrijeme njegove kasnije saradnje na istom časopisu), najživlje je Puškin prevodjen baš u »Nevenu«: od godine 1852 do 1856 odštampao je »Neven«, pretežno u prijevodu IL Trnskoga, čitav niz Puškinovih pjesmotvorA, epigram4, i pripovijesti A, Bogović »nije samo razvrstavao stigle rukopise, nego je bio i stvaralac, koji je svome listu htio i znao dati odredjenu boju« [A. Barac), ističući potrebu narodnoga duha i pri prevodjenju; kao što je Puškin uskrisio svoga »Borisa« i »Pugačova«, tako je i Bogović uskrsavao u svojim dramama i novelama redom »Frankopana«, »Stjepana, posljednješa kralja bosanskoga«, »Matiju

97