Nova Evropa

Gupca«, »Hajduka Gojka«, »Krvavi most u Zagrebu«, i drugo. Ova nacijonalizacija tematike, uostalom, kod borbenoga Bogovića znači ujedno i svjesnu primjenu marodnoša načela najizrazitije zastupanog od Puškina — u književnosti, u borbi protiv vala tudjinštine {germanizacije), Najkonkretniji uticaj Puškina kod Bogovića dade se zapaziti u njegovoj najboljoj noveli »Slava i ljuba v«, koja je inspirisana općim duhom Puškinovih etičkih i socijalnih shvatanja, a napose, u pogledu sadržajne koncepcije, Puškinovom pripoviješću »Mećava«.

NiDimitrije Demeter, odlični ilirski pjesnik i prevodilac Puškina, nije se sasvim oteo Puškinovu uticaju, kako to dokazuje naročito njegova poznata pjesma »Grobničko polje«, gdje Tatarkinje »vilolike robkinjice mlade« pjevaju glasom Puškinovih mladih robinjica Tatarkinja iz »Bahčisarajske česme«, pojedine strofe, u svojoj intonaciji {»Lijepo je vidjet...«), sasvim su u duhu i formi Puškinove »Česme«, I čuvena davorija iz »Grobničkog polja« {s početnim stihom »Prosto zrakom ptica leti«) inspirisana je, u svojoj osnovnoj nokti, lirskom interpolacijom u Puškinovim »Ciganima« {s početnim stihom »Ptička božija nč znajet...). I lirski pjesnik Medo Pucić, »posljednji bard dubrovački«, koji je medju ostalim preveo Puškinovu pjesmu »Klevetnicima Rusije«, bio je i sam impresijoniran Puškinovom poezijom, što odaje ponajbolje njegova pjesma »Petrogradu«, inspirisana duhom jednakih Puškinovih pjesničkih evokacija u slavu ovoga čudesnog čeda Petra Velikoga,

Time bi, čini se, bio uglavnom iscrpen nevelik niz hrvatskih pisaca kod kojih se dade zapaziti izvjestan uticaj Puškina. Ograničen je on, uglavnom, kako vidimo, na epohu ilirsku, i ponešto — kao odjek — na poilirsko doba, — za razliku od uticaja kod Srba, gdje on Sedamdesetih i Osamdesetih Godin4 dostiže svoj vrhunac. Kasnije prevodjenje Puškina kod Hrvata vezano je više-manje za različite jubileje i druge slučajnosti, pa i to je ostavilo traća većim dijelom u beznačajnim epigramima i motima kod pojedinih pjesnika; i ništa više, Epoha ilirizma, čini se, konzumirala je uglavnom Puškina kao umjetnika, a da 8a ipak nije u adekvatnim prijevodima do kraja doživjela, Glavnim razlogom tome, što se Puškinova poezija nije mogla nametnuti hrvatskoj književnosti srazmjerno svojoj Vrijednosti i potrebi, i pored obilata kasnije6 prevodjenja, biće pouzdano u tome, što Puškin nije bio nikada, a najmanje u pravo vrijeme, adekvatno prevodjen, pa je prema tome ostao oporim i sasvim neprivlačnim pjesnikom za naše čitaoce. U isto doba je Puškinov književno-umjetnički rad bio od najvećeg značenja za izgradnju književno-kritičkogš naziranja kod Hrvata, i to poimence kod Vraza i Antuna Radića. Pronicavo

98