Nova Evropa

aristokratski ep dobija preradom demokratske elemente {na pr. Marko Kraljević se slika kao zaštitnik poniženih i sirotih, ove poji i odeva, oslobadja ih od svadbarine, a na samrti poslednji pojas blaša zaveštava slepcima), dok najnovije junačke pesme, hajdučke i uskočke, postaju skroz demokratske. U ovim najnovijim pesmama likovi heroja su socijalno transformisani, motivi su svi demokratski, i, za razliku od starijih i preradjenih, iz ovih pesama bije hajdučka mladost, polet, humor, i satira. Danas — tvrdi Kravcov — jugoslovenski ep umire, jer su se demokratski slojevi, u kojima je on živeo poslednje vreme, potpuno udaljili od socijalnih ideala opevanih u epu, Promena ekonomske strukture zemlje, porast buržoazije, prestanak srpsko-turskos antagonizma, naročito su ubrzali njegovo umiranje, Patrijotski pokušaji da se ožive srpske junačke pesme nisu uspeli, U poslednje vreme te se pesme čak i parodiraju...

Na ogromnom materijalu jugoslovenskih junačkih pesama, naučno istraživanje Kravcova baca punu svetlost na socijalni život epa, na njegovu deformaciju i prelaz od jedne klase druбој, па njegovu istoriju, ciklizaciju, i poetiku, Objašnjenje Kravcova pojedinih slučajeva tako je majstorsko i toliko dinamično, da nam se taj objašnjeni slučaj ureže u mozak nasvagda, rasvetljen naučnom istinom, Tako, on nam tumači zašto je Marko Kraljević postao najveći junak u srpskom epu analizom pesme »Smrt Marka Kraljevića«, Završni oblik ove pesme je rezultat njene manastirske prerade: hilendarski manastir bio је zainteresovan svojim poklonicima kao izvorom prihoda, i kneževima kao velikim priložnicima; ovima kaludjeri pričaju što zanimljivije o svome manastiru, iskorišćuju sve legende i ба Ке, pišu letopise i žitija, pa su izmislili i priču da je Marko sahranjen baš u njihovu manastiru, Ta znamenitost privlačila je bogomoljce, U Hilendaru su dobro znali za srpske junačke pesme, iste preradjuju u korist manastira, i takve, preko bogomoljacapevača, šire u narod. Prema pesmi »Marko i Mina od Kostura«, Marko je dolazio u manastir, a u pesmi »Mapko H )(PMITa HGHdyraHHa« (bučarska narodna pesma), Marko oslobadja Sv, Goru od Židova koji namerava da je razruši a stare igumane smeni, Markova država dopirala je do Atosa, a Urvin-planina, na kojoj je tobož Marko umro, stvarno je Oo»vAoc uzvišica izmedju Strume i Neste (odakle se vidi Jegejsko More i prilazi Atosu). Sa Urvin-planine mrtvog Marka prenosi u Hilendar proiguman Vasa i tamo ga sahranjuje nestavljajući na njegov grob nikakova znaka, — čime se objašnjavalo poklonicima odsustvo kraljeva groba u manastiru (mogile, krsta, kamena): lokalizacija legende bila je zgodna reklama za manastir; a, s druge strane, snažan upliv bogšatoš manastira na svoje mnoSšobrojne hadžije koji su prenosili preradjene pesme po svoj Srbiji, — sve je to učinilo da Marko postane prvim junakom srpskog epa. Tome je pripo-

109