Nova Evropa

mogla i činjenica što je istorijski Marko bio turski vasal, koji je umeo da izmiri svoje interese sa interesima Turske, — a to je bio ideal svih srpskih despota posle Kosova, koji su ostali pod turskom upravom, Bogati Hilendar imao je pod sobom 360 sela, uživao je veliku autonomiju kod Turaka, — i zato nije slučajno kultivisao jednog turskog vasala. Zabranjeno је bilo slaviti heroja, zakletog turskog neprijatelja, i od njeća паpraviti prvog junaka; naprotiv, valjalo je opravdati postupak onih vojvoda i despota koji su pristali da budu turski vasali, nekako začiniti služenje Turskoj. Sam Marko ne znači ideju borbe s Turcima niti ideju osvete; to su docniji motivi, a prvobitni su: služba Sultanu, primanje ovog u zaštitu od Arapa, Madžara, U docnijim pesmama su Arapi zaboravljeni i zamenjeni Turcima, Pesma ne okrivljuje Marka za službu Sultanu, ona to čak i odobrava, Najpoznijeg je porekla ona pesma iz Markova ciklusa koja navodi, kako sestra Leke-kapetana odbija da podje za Marka jer je »turska идуопса«,,.

Govoreći o neistoričnosti ponekih junačkih pesama, Kravcov navodi baš Kosovski Ciklus, koji peva o »propasti carstva srpskog«. Istorijski je to sasvim neverno: Kosovska Bitka od 1389 nije imala rešavajući značaj za Srbiju, budući da su 1433 Srbi razbili Turke na tom istom Kosovu, a do 1459 je Srbija sačuvala samostalnost. Tumačenje boja kao »propasti carstva« potiče iz onih feudalnih slojeva koji su posle 1389 izgubili vlast, — to su poglavice iz današnje Južne Srbije; od njih je poteklo i opravdanje izgubljene bitke: stvorena je klevetnička legenda o izdaji Vuka, o višoj sili (»pako je Bog presudio«). Oni nisu mogli priznati neslavnu bitku niti primiti na sebe krivicu za bedan ishod iste...

Sovjetska Akademija Nauka, svojim izdanjem prevoda jugoslovenskih junačkih pesama, i akademik N,. Kravcov svojom opširnom studijom o njima, učinili su neizmernu uslugu književnoj nauci. Jedino je stari Gete, ртеуодес! »Назапавтси«, 50vorio da »narodna poezija nije stvorena od naroda niti za narod«; to je bilo samo golo tvrdjenje jedne genijalne intuicije, jedne neobične slutnje, koja je u ono doba osijanizma i roman= tizma izazivala sumnjajuće odmahivanje glavom, Blagodareći savesnom radu jednog sovjetskog akademika, ovo Geteovo naбадјапје od pre sto godina danas је postalo naučnom istinom: М, Кгаусоу је nesumnjivo utvrdio, da je ceo srednjevekovni srpski ep delo feudalizma, da na sebi nosi tragove svoSa tvorca a ne naroda, i da se sva stara predstavljanja jugoslovenskih junačkih pesama kao »narodne poezije« moraju podvrgnuti temeljnoj reviziji, |

Ves. M. Vuhbićeuvić.

110