Nova Evropa

razvijenijom, društvenom strukturom, nad prosvećenijim, kulturnijim, civilizovanijim, i naprednijim narodnim masama, Ni komunizam nije nova pojava: komunizam i fašizam stoje u uzročnoj vezi, Kao što je boljševizam, koji je zapljuskivao celu Evropu i pretio da je poplavi, izazvao pokret fašizma, tako su i faraonska, satrapska, i ostale stare vladavine, koje su dostojanstvo čoveka bacile ispod životinjskog nivoa, izazvale pokrete za oslobodjenje čoveka ponižena, uvredjena, i potlačena u ropstvu. Velike demokratske ideje, jednakost i sloboda — osveštane u Francuskoj Revoluciji, — potiču takodjer iz najstarijih vremena, One su urodjene ljudskoj duši, ispočetka kao instinkt, da se docnije — u prvim danima ljudske samosvesti — jave kao njen sastavni deo. Ideju jednakosti, želju za jednakošću i slobodom, nisu mogli izbrisati ni duši vekovi ropstva; od dalekih vekova istorije ona se razabire sve jasnije i češće, Naći ćemo joj traga kod Hamurabija i Konfucija, kod biblijskih proroka, u idejama i organizacijama prvih hrišćanskih zajednic4, kada je preko Hristove nauke provalila elementarnom snagom, da evandjeoskom etikom ovlada s jednog kraja sveta na drugi, dodajući ideji jednakosti i slobode svih ljudi još i ideju bratstva. To je početak demokratije, u suštini.

Demokratija može postojati samo u demokratskom društvu, a demokratsko je društvo ono u kojem sam narod ima i vrši suverenu vlast, Prema tome, demokratska država je ona koja se uredjuje voljom naroda. Demokratija ima svoju formu i svoju sadržinu; sadržaj, ili suština, demokratija je poredak koji se osniva na načelima jednakosti, bratstva, i slobode, te čiji je cilj zaštita interesa širokih narodnih slojeva, dok formalna demokratija sadrži metode i sredstva za ostvarenje toga cilja. Metodi i sredstva savremene demokratije sadržani su u parlamentarizmu. Prema tome, kad Sovorimo o demokratiji, moramo lučiti demokratiju kao društveni poredak od parlamentarizma s pomoću kojega se manifestuje savremena demokratija.

Demokratija veruje u stalan i neprekidan napredak ljudskođa društva, stoga je ona dinamična sila, čije delovanje ne može biti nikada završeno, budući da se ljudsko društvo stalno razvija, usavršava, i napreduje, U ljudskom društvu stalno deluju razne društvene sile, koje izazivaju razne pokrete; u medjusobnim odnosima ovih sila i pokretA, u njihovoj saradnji ili neprekidnoj borbi, demokratija je unutrašnji motor koji obuzdava suprotne snage i upućuje ih u pravcu evolucije. Društvene snage se stalno menjaju i smenjuju, pa se prema tome menja 1 sadržaj demokratije: pod uticajem socijalno-ekonomskog razvoja nastupaju novi društveni odnosi, usled kojih se društveni život stalno menja i novim promenljivim okvirima obuhvata društvene forme i institucije.

158

O 0