Nova Evropa

shvatanja medjunarodne solidarnosti, koje će, prije ili kasnije, ući u medjunarodno pravo. Ali je račun i odviše jasan: nastupajući kao saveznici i zaštitnici u spoljnoj politici, ove se velike. sile uvlače i u unutarnju politiku susjednih manjih država. Uz. to dolazi leđenda o komunističkoj opasnosti, kojoj se ima zahvaliti ona upravo znanstveno smišljena propagamda protiv Češkoslovačke kao legla komunizma, Na ovaj način postizava se zaoštravanje unutarnje-političkih oprečnosti, pa je time oslabljen radijus spoljno-političke djelatnosti, što je zapravo i jedan. od ciljeva tog političkog pronicanja, A postizava se i to, da se imperijalistička uplitanja u strane zemlje — ako ih trese droznica gradjanskog rata — može nazvati »ideološkom« borbom, Ovaj fašistički neoimperijalizam naišao je i u nekim još demokratskim zemljama na vrlo pogodno tle: ista ona kriza koja je Njemačku i Italiju učinila fašističkima, čini stranačke suprotnosti pojačane do te mjere da je osujećen sporazum partija na bilo kakovoj bazi, ma to tražili i spoljno-politički obziri, Štaviše, pojedine demokratske države (kao što su Češkoslovačka, Rumunija, Francuska) moraju strahovati da bi opredjeljivanje za ovu ili onu doktrinu, ili solidarnost s kojom drugom državom, moglo razdvojiti i njihove narode i svrstati ih u protivničke tabore. Uslijed ove krize ostala je cijela mašinerija demokratije bez one misije koju je imala u danima poleta liberalizma; uopće uzevši, demokratije nisu još postale socijalnim, Zato postoji danas cijeli niz demokratskih država od kojih se svaka bavi svojim speciHičnim »kratkoročnim programom«, koji je, u mnogim slučajevima, samo za nevolju skalupljen ! ђех уебеб zamašaja. Ti programi, koji sa samim demokratskim načelima i nemaju izravne veze, čine da se demokratije medjusobom bitno razlikuju, pa se uslijed tih razlika i ne smatraju istovrsnima, dopuštajući koegzistenciju država posve oprečnih političkih tendencija i tumačeći tu koegzistenciju kao puku tehničku stranu stvari, iako ona stvarno služi najrazličitijim sadržajima, Prema tome, ni demokratija ne bi bila sama po sebi Jedan misaoni sadržaj, već tek sistem koji služi demokratski izabranoj političkoj većini (otuda i argumenat, da demokratija otvara vrata komunizmu, i da se zbog toga treba boriti protiv nje), S obzirom na konkretni primjer u Španiji, značilo bi to. da bi se, recimo, i jedna konzervativna vlada u Engleskoj — prototip staloženog buržujskog mentaliteta — imala boriti za jednu vladu koju tvore neobuzdani revolucijonarni ljevičarski elementi. Zato se i saradnja medju demokratskim državama. predstavlja još uvijek kao nešto slučajno, oportunističko, — nešto što treba tek objasniti i izvinjavati, Uslijed toga, ха razliku od politički hipersenzibilnog fašizma, ostaju Фгибе države Evrope, u kojima još nema identifikacije države i partije, svjesno indiferenine prema onom što one nazivaju »unutarnje-političkim problemima drugih država«, One, iz

199