Nova Evropa

Sam dan Atentata, 28. juna 1914. onako kako sam ga ја doživio, opisao. sam što sam bolje umio u knjizi (na str. 24—33). Kad čovjek nešto onako izvanredmo vidi i doživi, pa bude i sam odmah uvučen neposredno nu tok dogadjaja, i posljedic& koje su uslijed toga nastale, onda mu se to ureže u pamet za sav Život, pa mislim da sam i ja tačno opisao šta sam toga dana čuo i vidio.

Sutradan, 29. juna, tako su me već dogadjaji bili zahvatili i zaokupili, redjajući se s tolikom brzinom, da je mastala zbrka u sjećanju i u redosljedu dojmova, pa me pamćenje me služi više onako kao kod prvoga dana. Pričanja i demiomstracije, prijave ı predvodjenje svjedoka i osumnjičenik4, dogovaranje ı organiziranje istrage i što je s tim u vezi, — sve se lo izmiješalo i pobrkalo sa doživljajima ı radom idućih dan4, pa sam zato, kao iskusan sudac, i poočeo s bilješkama, znajući da se ne smijem osloniti samo na svoje pamćenje. Toga dana zabilježio sam, da su predani u sudski zatvor Gavrilo Prinexp, Nedjeljko ČĆabrinović, Danilo Ilić, Vojin Krunić, Bogdan Mirković, i Savo Stojanović. Kod policije je bilo uhapšeno već na stotine ljudi, pa kako mije bilo mjesta u policijskim zatvorima. zadržavani su u dvorištu, pod stražom vojnika (koje Je vojna vlast kao pomoć dodijelila bila policiji). Sve hapsane u Sarajevu bile su pune ovakih policajnih pritvorenik4, pa je vjerojatno zato Vlada — m sporazumu sa vojnim vlastima — sudske zatvorenike osumnjičene za Atentat otpremala m garnizonski vojni zatvor, koji je imao mnogo malih samic4. Ja sam taj dan u tome zatvoru već zatekao Gavru Principa ı ostale. Pošto sam prvoga dana (28. juna) — ша šofere — mpreslušao bio prvi put Principa (kmjiga str. 27/28), 29. Juna — dok je sudac Davidzak obavljao preslušanja prak~nje Prestolonasljednika (kmjiga str. 30—39) — nastavio sam ja sa preslušanjem Nedjeljka Čabrinovića, pa sam u svoje bilješke unio (Dbr. 21) izvod iz onoga što je on dan prije toga iskazao pred sucem Marčecom a taj dan predamnom. (knjiga str. 41—44). Još prije toga, istoga dana, preslušavao sam bio ponajviše ozlijedjene očevidce ı neke od osumnjičenih (Anu Blažun, Maru Skorupić, Jovanku Jakšić, Bogdana Mirkovića, Mihajla Pušaru, Iliju Čabrinovića, Alojza Voldrena, Smaju Spahovića, Savu Stojanovića, Tomu Vučinovića, Vasu Čabrinovića, A. Pfoba, Jakoba Reicha, Uroša Špirića, Ibrahima Gjulbega, Idu Pfob, Ibra Hasića, Mehmeda Pudajlbegovića)., te i njihove iskaze wnio u svoje bilješke (neki od ovih su ušli u knjigu, na str. 99—41) (Jovu Šmitrana i Vasu Ostojića sam, odmah iza preslušanja. oslobodio). _ |

103