Nova Evropa

Covorili smo o miru, i mira treba ovoj našoj kući. Pravog mira, a ne primirja. I radi nas, a i radi onih koji nas opkoljavaju i onih koji nas vole. I radi svega onoga što se je oko nas odigravalo i što se odigrava. Jer, ako sutra negdje popuste obruči, zar neće lavina pokušati da se razlije i preko nas? Mali ljudi od svega toga ništa ne vide, pa stoga ništa i ne razumiju. Oni su i slijepi i gluhi. Da li će oni ikad progledati i da li će ikad pravu istinu razumjeti? Oni su od koljena Rosnerovića. To je kobno za njih, ali mi nijesmo dužni da trpimo njihove štetnosti. Ni mi, ni naša zajednica.

»Ovdje se u Beogradu vesele, jer misle da su oni u Zagrebu žalosni«, — piše nam prijatelj, nakon ovih zadnjih dana i zadnjih dogadjaja. Ukoliko je tačno to njegovo gledanje, ono je žalosno. Ako se u Zagrebu opravdano žaloste, tada je sigurno da bi se i oni m Beogradu iz tih istih razloga morali žalostiti. A i obmuto. Ali mi treba da odstranimo sve uzročnike onih mmogih zala što nas dovode do žalošćenja, a katkad i do neke zdvojnosti. Mi treba da budemo i složni i mažni kod kuće, a i svjesni onih mnogih naših dužnosti. Sve to radi sigurnosti i spasenja jednako i onih u Zagrebu i onih u Beogradu i onih u Ljubljani. Ko protivno svemu tome radi, ko neće mira u kući, pa stoga ni sloge ni ujedinjene snage, taj pripravlja drumove kojima će se vući umeseni lanci za naše vlastito robovanje.

Dr. Io Kolbe.

Око реформе Друштва Народа.

Широке масе избациле су Друштво Народа из реда оних сила којима се служе у својој свакодневној политичкој комбинаторици, којом себи и другима објашњавају што ће се десити, чега се треба бојати, и како се која опасност може отклонити. По њихову мишљењу, Друштво Народа није више ни за што. Тиме што је оно убачено у млин те најгрубље, најплиће интелигенције, Друштво Народа предато је на милост и немилост свом најопаснијем противнику. Стога је мало чудно, на први поглед, да су баш они који су, радећи у Друштву Народа, видјели и на дјелу немоћ тога Јрруштва, далеко од тога да га сматрају стечајнином коју треба ликвидиратн. Напротив, они настоје да га спасу на било који начин, јер су увјерени да ће, у часу потребе, Друштво Народа, у рукама ваљаних пропагатора, бити она психолошка велевласт која ће (као и 1914) постати моралном исприком за

159