Nova Evropa

а

nisu bili u stanju da izazovu. АН Суајсатека seljak, pognut nad zemljom, Ćuti i ćuti, izgubljen u mjezinu premalenom okviru... Lirski očaj Ramijev daje presek problema švajcarske svesti; po njemu, Švajcarske nema, Švajcarska ne postoji. Na pitanje: kuda ide Švajearska, om odgovara: »Švajcarska ne ide uopšte nikuda: Švajcarska ne predstavlja jedam jedinstven narod, ona je zbir narod4; Švajcarska i nije domovina, ona je samo jedno podneblje, stanovito mebo, geografski pojam. Švajcarac je u suštini seljak, a seljak nema veze sa domovinom, već sa geografskim pojmom, sa zemljom. Švajcarac je internacijonalan i mirotvoram zato što je seljak. Nacijonalizam je izmičljen pojam, i zato mu je seljak protivan u duši. Imperijalizam ne postoji u seljakovoj mašti; za seljaka postoji samo zemlja, izvor sve njegove prošlosti, sadašnjosti, i budućnosti. Švajearska je mala zemlja, omedjena gorama, bez žirokih horizonata, izgubljena u samoćama iz kojih Rami oseća pre svega i više svega — potrebu za veličinom, za širmom, za 51rokim i mepreglednim vidikom, za morem. Sve je u švajcarskom životu predvidjeno i predomznačeno; karijera Švajcarca je kraika i ograničena, i svaki njegov pothvat okončava se brzo. Svaki njegov napor dopire do tridesetpete njegove godine; u toj vremenskoj dobi može on da predoseti gde će i kako da se zaključi njegov život i njegova lična avantura. Švajearac nema mora, nema izlaska, nema kolonija, on ne ma za slobodan prostor, za koji znaju toliki drugi mali narodi, poput Holandije, Portugala, i tako dalje. Sve to čini да se duh uvlači u sebe, a veličine pritajene i unutarnje gube se i iščezavaju zato što nisu u stanju da se izraze. Politika u Švajcarskoj nije drugo do administracija lokalnog značaja, bez mogućnosti velikih podviga. Švajearska boluje od prosečnosti i osredmjosti, od nivelizacije, od »kompleksa inferijornostić. Švajcarska je bašta ogradjena zidinama; Švajcarac gine u tim ogradama, postaje i suviše sam, dosadan i nepesnički usamljenik. Ko je to previše, taj poboleva: Švajcarac je bolesnikmevrastenik. Rami kaže, da nigde nema toliko samoubic4 koliko u mjegovu zavičaju, u Kantonu de V6: čovek se tu gubi, nestaje, utapa se u svojoj ličnosti. Helvecija je, u svojoj težnji za osrednjošću, ubila vodje koji isključuju pojam federalizma i demokratizma; ali je ona takodjer wničtila i poeziju, udavila pesnika, za kojim čezne švajcarska stvarmost i Švajcarska mašta. Totalitarna diktatura, tvrdi Rami, pretpostavlja ujedinjenu i jedinstvenu zemlju; zato Švajcarska, zemlja sa pet centara i sa pet ili šest različnih zakon4, sa dve vere, pored

77