Nova Evropa

буајсагвКе« (Сопзаце де Кеупојд: »Сопесјепсе Че Ја Зшвве«, 1939), niz pisama upućenih »onoj Согродф iz Berna« koje je koncem prošle godine objavljivala »Gazette de Lausanne«. Rajnold klinički analizuje i seče ceo složeni sklop švajearskih problemd, vraćajući se па same izvore švajcarskog federalizma i švajcarske nacijonalne i državne koncepcije. On najpre iznosi savremeni položaj Švajcarske u »tragičnmoj Evropi«. Anšlus i sudbina Češkoslovačke zadrmali su gsnovima Švajcarske i pomerili u njoj veru u budućnost. Bezbednosti je odjedared nestalo, i vreme je došlo da se ispita savest. Male marode pokreće samo negativna volja. Švajcarska se usredsredjuje u jednoj jedinoj čelji: da živi! Ona se sva posvećuje naoružanju. Ali, vojno naoružanje pretpostavlja poirebu unutarnje obnove i dubokog preokreta. Svi Švajcarci treba da osete smisao celine i jedinsiva. Švajcarci treba da znaju zašto žive, kako bi znali zašto treba da ginu. I Goncag de Rajnold oseća potrebu za veličinom. Jedinstvo i celina Švajcarske imaju, pre svega, da budu moralni i duhovni. Totalitarni »Gleichschaltung«, koji Švajcarskoj preti sa dve strane, ona može da odbije samo tako ako još jedared shvati a se jedimstvo maroda ı države ne mpostizava putem birokratije, juridičkim formulama, i žandarmerijom; već snagom uma i srca, ı volje. Švajcarska savezna država treba da shvati da unificirati (unifier) ne znači sj ediniti (unir), da centralizovati ne mmači stvarno povezati i 8pojiti već razdvojiti, i da etatizirati znači samo učiniti državu slabijom i nemođnijom. Nacijonal-fašizam, nacijonal-socijalizam, i вос1jalizam, da ne govorimo o boljševizmu i komunizmu, nužno stvaraju etatizam; što znači, tiraniju. Švajcarska je mati individualizma i personalizma. Savremena Švajearska postoji od 1848 do 1914. Za to vreme od čezdeset godina neutralnosti, Švajcarska je uspela da osbvari visoko ekonomsko i materijalno blagostanje; ali je zaboravila na moralne osnove svoje prvobitne formacije. Savezna državna koncepcija zaboravila je na federalizam, trudeći se da od Švajcarske obrazuje pre svega ekonomsku državu, »Wirtschafistaat«. Suština Švajcarske, medjutim, je druga. Njezina neutralnost nije posledicom političke i diplomatske apstrakcije, već delo istorije, rezultat života, i konac jedmog velikog napora njezinih raznih narod4. Pisac »ITragične Еугоре«, zabrinut evropskom stvarnošću, postavlja svest Švajcarske na planu celokupme evropske duhovne krize: Evropa je slomljena, ona ne postoji; naše vreme je jedna iluzija. XIX stoleće je tek kratak prelazak iz Francuske Revolu-

79