Nova Evropa

pridušenim glasom, surovo, klimajući pomalo glavom ...« Vojnik Amjikin objašnjava mladjima prikriveni smisao Svjetskog Rata: »A ti, mladiću, razumi — naroda ima kod mas mnogo; da, mnogo. Ali svi smo mi budale; sami smo se rasturili. Upitaj: „Gdje živim?” — U Rusiji. — ,A kakova je ona. ta Rusija?! — Ne znam. — Samo svoje selo znaš, i oca i mater. I evo, Bog je Nijemca smutio: „Udri na mjih — oni sami sebe ne poznaju... Nije to šala, mladiću, on je udario na čitavu državu — Nijemac; i eto, to nam je otvorilo oči...« Amjikin izriče ovdje intimnu misao ne toliko seljaka koliko samog Tolstoja: da će biti »koristić od Svjetskog ala; u ognju i krvi svjetskog požara izvišiće se preporod fruske nacijomalne države. U »poštenoj inteligencijić i u zdravom, prostom narodu, pridavljenom aferistima i svakojakim ološem birokratiziranog carskog režima, uočio je Tolstoj ljudski materijal i rezervu za nacijonalni preporod ruske države. Ali su te nade uskoro uništene, u dane Oktobarske Revolucije. Om stavlja u usta Jednog svog najdražeg junaka, oficira Roščina (»Križni pui«ć), monolog pravog očajanja: >x»D omovine muli više memamo, — ровтоју tek teritorija tamo gdje je bila naša domovina... Velika Rusija prestala je postojati u onaj čas kada je narod odbacio oružje... Velika Rusija postala je sad — .djubrištem za oranicu... Sve freba stvoriti iznova: vajeku i državu, ı novu dušu treba nam udabhnuti. Ruskog naroda viže nema, postoje tek žitelji, da ovake lude kao što smo mi sa vama...,i Roščin tu zaplaka muklo, pasjim glasom ...«

Pošto je »velika Rusija& postala »djubrištem za oranicuć, Tolstoj, vjemo odražavajući čuvstvo bespomoćnosti pred silom Revolucije starih vladajućih klas4, kuša poći u stranu, zabaviti se liŠmim životom. Ali istovremeno, sklonost ka krupnim koncepcijama goni ga da traži uzrok koji je izazvao tu katastrofu ruske države. Prauzrok svemu zlu on ı nalazi u — Petru Velikom. Petar je poremetio lagani ali »normamni« i »organski« razvoj Rusije. Тако je nikla pripovijetka »Dam Petra« — prva varijanta njegova budućeg velikog romana »Petar Prvi«. A. Tolstoj, budući slavopojac Petra, u doba »Pjatiljetke«, tada ga je još proklinjao: velik su put učinili i Tolstoj ı Rusija u medjuvremenu koje dijeli te dve, potpuno suproine varijante Tolstojeva »Petra«. A evo šta je Tolstoj mislio o djelu Petra u onoj svojoj prvoj pripovijeci: »Gradio se carski grad na kraju svijeta, na blatu, gotovo u tudjini. Komu je on bio poireban, i radi kakova je novog iskupljenja tre-

93