Nova Evropa

vjetske mekomumističke i tehničke imteligencije odskočio od ome »druge ofenzive Oktobra«, smatrajući Pjatiljetku utopijom i avanTurom, osudjenom ma katastrofu. Naš pisac se nalazio u opasnosti da izgubi i drugog svog čitaoca: nekomunističku sovjetsku inteligenciju. Ali se on mije preplašio od takove perspektive, nego Je. jedan od prvih medju sovjetskim piscima, п novom teroru koji je ležao u osnovi Pjatiljetke, osjetio m svome srcu me strašnu buru anarhije i razaranja već silni val stvaramja. Medju prvima, on је

<hvatio »šestim« čulom, da se tu pod užasnim uvjetima vrši i n d u-

strijalno opsakrbdjemje državnog broda, koje mneizbježno mora dati impuls za razvoj centripetalnih snaga macijomalnog zbivanja. Taj svoj unutarnji osjećaj Tolstoj je ovaplotio nm romanu koji ga je učinio slavnim: »Petar Ргул«.

Od samog početka, Aleksej Tolstoj nije krio da njegov roman nije ni zamišljen kao strogo istorijsko djelo. Na jednoj literaturnoj konferenciji sa »rabkorima«*) (1932), on je sam pričao, kako je ideja romana nikla u njemu pod dojmoni »naših giganiskih gradjevina«, kojima se on htio odazvati kao umjetnik, doprinijeti tom velikom djela svoj »obol«. I odista, Tolstoj s pravom smatra svog »Petra« — obolom u izgradnji Pjatiljetke. Od prve stranice (gdje se opisuje jutro seljaka-kmeta Ivaške Brovkina), pa do posljednje {gdje pripovijeda o osnivanju grada »Piterburha«), čitalac ne gubi ni za časak osjećaj, da diše užareni zrak mašeg vremena. — Tri momenta čime roman »Petar Prvi« shvatljivim sovjetskim savremenicima. Prvo, Tolstoj je prvi medju ruskim piscima uspio da gleda na epohu Petra Velikog kroz prizmu sada proživljene Revolocije, i kroz nju je uočio u reformi »kukujskog bekrijek& prvu nacijonalnu revoluciju, ostvarenu okrunjenim jakobincem, »prvim ruskim iboljševikom«. Druga crta, koja zbližuje tako daleku petrovsku epohu sa sovjetskom savremenošću, to je ideniičnost metoda ostvarenja. Amalogija izgradjivanja »Pjatiljetke« s epohom Petra osjećala se u atmosferi tih godina, i mnogi pisci (Leonov, Sljotov, Makarov) čine ovakovo sravnjenje, stavljajući ga m usta nekomunist3-specijalista (koji su kasnije dobili titulu »vanpartijskih boljševika«), budući da bi se ono smatralo u ono vrijeme meortodoksnim, »nemarksističkim«, jer — prema kritici koja je vladala medju ultra-lijevima — Petar je uvodio kod nas

#) »Rabkori« — kratica — znači: radnički korespondenti; un stvari, to su početnici novinar! i književnici.

95