Nova Evropa

lizam se svjesno ograničio samo ma iproletarijat, odbijajući seljaštvo, a maročito srednje slojeve; a baš u pitanju srednjih slojeva bio je taj stav iz temelja pogrešan. Primjer Austrije u tom je росе и naročito poučan: odlična organizacija austrijske востјаЈдетоКта је obuhvatila je bila stvarno proletarijat, ali to nije bilo dovoljno da joj omogući prodor na vlast demokratskim putem, kako je ona to htjela; srednji slojevi, sa seljaštvom, stvarali su branu koju se nije moglo razvaliti, a predobiti srednje slojeve bilo je izvan beskompromisnog programa. Sličan je proces bio i u Njemačkoj, gdje je porast industrijskog proletarijata, na koji se oslanjao ekonomski socijalizam, došao bio u fazu stagnacije, i to u tolikoj mjeri da mu nikad nije uspjelo da za sebe mobilizira oko 2.6 milijona poljodjelskih radnik4, blizu pet milijona mamještenikia i nešto oko 1.5 milijona kućne posluge, a da i ne govorimo o pribiranju srednjih slojeva. Čim je mproleterski socijalizam svoju političku strategiju ograničio ma okupljanje samog industrijskog proletarijata, bio je — kako Јака (Меплеј Јаквећ) ističe — poraz logična posljedica tog krivog računa. U svakom slučaju potcjenjivanje i ekonomske i duhovne otpomosti srednjih slojeva osvetilo se je marksizmn: роkazalo se netačnim, da su srednji slojevi samo objekti kapitalističke politike; maprotiv, postalo je jasno da su oni i te kako i subjekt politike. Osnovno pitanje srednjih slojeva jeste pitanje njihove privredne i društvene egzistencije; svaka akcija marksista, da eventualno :poviuku za sobom sredmje slojeve, razbila se na pitanju te egzistencije. Ne može se propagandistički zahvaćati na terenu politike srednje slojeve, a ekonomski tražiti njihovo raspadanje, ili tačnije u tom raspadanju u proletarizaciji, isticati preduslov svoje klasne pobjede. Danas, kad se kapitalizam зруатпо nalazi u rasulu i kada je proletarizacija širih razmjera zaustavljena, potrebno Je maročilo prema srednjim slojevima zauzeti stay koji odgovara mašoj stvarnosti, te mapustiti stare klasne šablone. U tim pitanjima je boljševizam nanio teške i sudbonosne štete. Sprovesti socijalizaciju, pa i kolektivizaciju zemlje, u sredini bez svjesnog seljaštva i bez snažnih srednjih slojeva, bio je relativno lagan posao, iako se seljak u Rusiji i danas grčevito odupire oduzimanju zemlje; teže, gotovo nemoguće je io sprovoditi u zemljama u kojima postoje sredmji slojevi sa velikom kulturnom tradicijom, a seljaštvo je затозујезпо i s izgradjenim озјебајет za svojinu. Što se tiče srednjih slojeva. njih emgleski dstoričar Belok (Hilaire Belloc) smatra isključivim

nosiocima današnje kulture; a to je, uglavnom, i tačno.

400