Nova Evropa

Mesto političkog pregleda, Sudbina Društva Naroda.

Medjumarodna javmost bila je iznenadjena sazivom Društva Магода па svoje ovogodišnje redovno zasijedanje. Evropa je u ratu. Svi pokušaji Društva Naroda da se spase mir naišli su na zapreke i doživjeli neuspjehe. Mančuko, Konferencija za razoružanje, Abisinija, Španija, i sve što je zatim došlo, očigledni su primjeri katastrofalne nemoći Društva i njegove diplomatske djelatnosti. Austrija, Češkoslovačka, Poljska, nisu uspjele niti da dodju ma dnevni red njegovih diskusija, mešto zbog mevještine svojih diplomacija, ali poglavito uslijed očajavanja i summje u efikasnost svake intervencije Društva. Čemu treba sve to pripisati?

U prvome redu, slom Društva Naroda simptom je nesredjenosti i neuravnoteženosti prilika u Evropi i m svijetu. Onaj koji je prvi digao ruku nanj, počeo je da vadi cigle iz zgrade u kojoj i sim treba da u miru živi i radi. Jer, ako je imalo što da se kritikuje i ispravlja, to je trebalo činiti unutri, na licu mjesta, budući da je Društvo zamišljeno kao zajednička kuća, kao forum koji raspravlja i rješava stvari sporagumno i m medjusobnom povjerenju. Da se ova uloga Društva Naroda nije mogla nametnuti shvaćanju svih njegovih prvobitnih članova, sa čijim je odobrenjem osnovano, i da se to shvaćanje nije moglo održati, tome su krivi razni momenti; ali odgovormost zato pada svakako ne malim dijelom na poratnu generaciju državnika i političara, pa medju njima i na diplomacije тарадтћ Зетоктасаја, Које su se u ovoj ustanovi i suviše istakle a ipak misu umjele niti uspjele da s pomoću nje izvedu politiku sposobnu i prikladnm da se očuva mir. Zapadne demokracije i njihove Javnosti vjerovale su, da je Društvo Naroda mašina za očuvanje mira; a kad ta mašina, i njihovom krivicom, nije više funkcijonirala kako treba, one su brže-bolje pobjegle iz Društva. Naporedo s tim išli su strah, mepovjerenje, i otudjivanje malih narod4, čije su diplomacije opet polazile s krive pretpostavke, da je Društvo Naroda uglavnom sredstvo i oprudje emglesko-francuske diplomatske iprevlasti nad Evropom: pa čim su osjetile da politika Velike Britanije x Francuske doživljava slom au okviru djelatnosti Društva, te da ove velike demokracije počinju da napuštaju Društvo, ili da ga suviše bojadišu bojama svojih političkih ciljeva, one su takodjer počele da bježe iz Društva. K tome je pridošao izlazak iz Društva najprije Japana — koji je bio svakako najkonzekventniji —, a zatim isto tako Коп-

410