Nova Evropa

nije znalo da se odupre, ono je pristupilo svojoj unutarnjoj reformi, čiji je smisao bio sasvim vam stvarnosti ı vam dogadjaja: otpočelo se & redukcijom čimovništva, sa ipreuredjenjem sekcija i olsjek4. Generalni Sekretar nije zaboravljao, u majtragičnijim danima Које је preživljavala Evropa, ma estetsko uljepšavanje novoga Vatikana demokracije. Postavljalo se očajničko pitanje, kako da se održi Društvo: da li u svom dosadašnjem obliku, ili da se postepeno pretvori u jedam zavod maučnog karaktera, za dspitivanje raznih privrednih, socijalnih, higijenskih, i tehničkih pitanja? Mase svijeta posjećivale su novu, skupocjenu palaču Naroda na Lemanskom Јеzeru, za koju Je romanski pisac Ramiz rekao, da ruši harmonijm savojskog pejzaža pretjeranim kucanjem pisaćih strojeva i izlišnom užurbanošću svojih činovnik4, koji kao da hoće da osjete snagu svoje ustanove, ikoja bi imala da očava Evropi mir po svaku cijenu! U stvari, Društvo se osjećalo mrtvim. Krivice je, pored glavnih političkih imteresemata, bilo i do onih koji su ga vodili iznutra, a koji su od njega po svaku cijenu htjeli da učine jednu beskrvnu birokraciju medjunarodnog karaktera, s tehničkim ambicijama daleko od svake političke namjere.

Ako Društvo nije moglo da odgovori svojim političkim zadacima, ono — maravno — mije moglo da se maprečac, preko moći, pretvori ni u ustanovu za naučna istraživanja. Jer jedma od majslabijih strana Društva ležala je u tome, da njegov Sekretarijat i njegovo ženevsko vodjstvo nisu bili ma visini svoga zadatka, i ono što je Ђипо u današnjem posmatranju Društva, nije reforma Pakta, već reforma osoblja i vodjstva koje vode Društvo. Da se Pakt stvarno primjenjivao, i to od strane Savjeta Društva, on bi nesumnjivo označio bio novu epohu wu politici Evrope, i odgovorio bi nadama koje je čovječanstvo u njega polagalo. Medjutim, pored pakta koji se mije primjenjivao, ostajalo se pri starim metodama, predratnim spletkama i intrigama, i Društvo je bilo paralizovano Time što izmedju njegove idejne osnove i njegove konkretne djelatnosti i politike mije bilo ni saglasnosti ni podudamnosti. Benžamen Konstan, veliki teoretičar liberalizma, kazao je Jednom, da su ustanove бугаје 1 sigurne kad postoji izmedju mjih i njihovih ideja saglasnost; inače, one propadaju i izvrgavaju narode i društvo reakcijama, revolueijama, i bezvladju. S ovoga gledišta daje se najbolje uočiti sudbina Društva, te i sudbina mira i rata u Evropi.

Ima ipak još ljudi u Evropi, postoje još evropske svijesti koje se, kroz ovaj današnji politički mrak i magluštinu pitaju grčevilo:

412