Nova Evropa

ponovno, ako Je izbliza motrio kretanje i nastojanje njemačkog Ministra Spoljnih Poslova, prigodom posljednjeg mu boravka u Rimu. Pored ostalih krupnih i sitnijih pitanja, koja su tom prilikom raspravljana sa talijanskim Vodjom, veliku ulogu igrala je baš ova ofanziva za mir. Kompromisni mir bio bi, dabogme, od koristi Njemačkoj, koja ne traži drugo do priznanje svojih osvajanja. Zbog toga se u Berlinu i pridaje velika važnost američkom informativnom putovanju, nakon kojega neće doduše uslijediti nikakvo posredovanje, ali bi zato rezultati toga putovanja mogli biti odlučni za buduće držanje Udruženih Američkih Državid, koje su se noveliranjem zakona o neutralnosti postavile praktično na stranu velikih evropskih demokracija. A i privredni memorandum, o osnovima privredne saradnje poslije rata, koji je američki diplomat izručio francuskom Ministru Financija, kao glavnom inicijatoru britansko-francuskog privrednog bloka, pretpostavlja u stvari pobjedu saveznika. Pošto je dakle izaslanik · američkog Predsjednika ZaVrŠiO svoje putovanje u Rimu, stalo je Nijemcima mnogo do toga, da se izradi zajedničko gledište izmedju obe sile osovine u pogledu mogućnosti mira i organizacije. posljeratne Evrope, odnosno, da Italija bar pomaže i opravda već u Berlinu izloženo njemačko stanovište. Koliko je u toj svojoj namjeri mogao da uspije, kad znamo da ni Italija ne želi ničiju hegemoniju u Evropi, i isto tako, koliko je Gosp. Ribentrop uspio da iznese i uvjeri Papu o iskrenoj volji Trećeg Rajha za pravedan mir, koji bi u isti mah priznao njemačkom narodu pravo na njegov životni prostor, to će se tek vidjeti. Svakako je Papa, kako to i vjerodostojni izvori kažu, ponovno naglasio svome sabesjedniku svoje poznato stanovište o pravednom miru, na osnovu priznanja slobode i nezavisnosti svih naroda, velikih i malih. Taj razgovor bio je svakako vrlo delikatne prirode, iako nije pouzdano da je Gospodinu von Ribentropu pozlilo baš uslijed ove audijencije, prije odlaska Kardinalu-državnom tajniku, budući da je već od duže vremena bolešljiv. Svakako, na papinskim automobilima, koji su pošli po rijetkog gosta, nije bilo — protivno običajima zastave »križa koji nije hrišćanski«, po riječima prošlog Pape; a kod uobičajenog slikanja pri izlasku iz Vatikana, bili su prisutni samo lajici, članovi tajnog papinskog predsoblja.

66