Nova Evropa

Nedavno je Lojd Džordž napisao članak u argentinskom dnevniku »Critica« (Buenos Ajres), koji je naišao u talijanskoj štampi na povoljan odjek: stari britanski državnik priznaje, da će biti nemoguće postići makakvo trajno uredjenje u Evropi ako se u dovoljnoj mjeri ne vodi računa o talijanskim revindikacijama; da će Italija imati velik udio u

uredjenju novog evropskog mira, te da će i Velika Britanija

i Francuska prethodno morati urediti svoje račune s Italijom. Dolazeći od strane jednog od tvoraca Versajskog Mira, ovo mišljenju znači potpunu promjenu gledišta na temelju dvadesetgodišnjeg iskustva, koje je odgurnulo Italiju u protivnički tabor.

U Italiji je, isto tako, tu skoro dobar utisak izazvao mudri zaključak Britanske Vlade u pitanju zaplijenjenih talijanskih brodova-ugljenara, tako da taj spor nije mogao niko da iskoristi. Talijanski narod uživa u svojoj zemlji, toliko slavnoj i lijepoj, ali u stvari siromašnoj, osobito u najvažnijim sirovinama, pa stoga 1 on traži svoj »Životni prostor«, koji spada takodjer u evropske probleme, te koji naročito zabrinjuje njegove susjede. Zato je, za razliku od ostalih imperij4, fašistički režim dao svojoj kolonijalnoj poliictc demografsko zpačenje, želeći da s vremenom pošalje van majke-zemlje sav onaj višak stanovništva koji poluotok ne može da hrani. Ali, Italija se kasno pojavila kao velika sila, i to tek u stvaranju, Jer su bogatstva ovoga svijeta tada uglavnom bila već razdijeljena i u čvrstim rukama. Žato su zadnji predstavnici demokratske Italije bili onako razočarani nakon Svjetskog Rata, dok su njihovim fašističkim nasljednicima, u naporu da preporode ovu zemlju dinamizmom jedne permanentne revolucije, nudili samo »pustinje«, i zar Je onda čudo, da Talijani gledaju sa zavišću iz libijske pustinje u tuniski vrt, u kome isto žive i Talijani pored Francuz4.

Situacija se za Italiju donekle izmijenila osvajanjem talijanske istočne Afrike, sa svim njezinim velikim mogućnostima; ali je to Još »pjesma budućnosti«, imanje u koje mora metropola ogromno mnogo da ulaže, da bi bila od koristi budućim generacijama. U tom se dakle pravcu kreću ti neriješeni računi o kojima je Fgovorio stari britanski državnik. |

67

| | | { | |